Zaista nemam pojma koliko je ovaj naslov uopšte prigodan (vjerovatno zvuči malo pretjerano, ali ništa drugo mi nije palo na pamet), međutim trebalo bi da posluži kao nekakav kratki opis za ovu vrstu postova. O čemu je riječ? Naime, učinila mi se zanimljivom ideja da ljudi koji čitaju blog bar povremeno malo više učestvuju u kreiranju samog sadržaja, tako da sam odlučila da pokušam sa prilagođenom verzijom onih Instagram Controls My Life postova i snimaka. Prošle sedmice sam na svom profilu na Instagramu postavljala ankete sa ponuđenim opcijama šta da čitam i gledam, uz napomenu da će odgovor koji bude imao više glasova naći svoje mjesto u jednom od narednih postova na blogu. Ankete su završene, serije, filmovi i knjige izabrani i pročitani/pogledani, tako da je ostalo samo napisati koji red o svemu tome. Mala napomena: na kraju posta nalazi se i koji red o knjizi koju poklanjam na Instagramu (da, poklon je takođe odlučen u okviru jedne od anketa), pa bacite pogled na profil ako vam se učini zanimljivim.
Knjiga: Elena Ferante, Priča o novom prezimenu
Prva anketa koju sam postavila bila je knjiškog tipa. Više glasova pokupio je drugi nastavak napuljske tetralogije Elene Ferante. Odmah ću reći da ću se ovdje držati nekih osnovnih utisaka, jer planiram veliki post o Eleni Ferante nakon što završim čitanje i četvrte knjige. Ono što moram navesti na samom početku jeste to da ukoliko sam nakon čitanja prvog dijela bila nesigurna oko toga koliko mi se knjiga zaista dopada, sva ta nesigurnost izgubila se nakon završene druge knjige. Autorka je učinila jedan odličan odmak od pomalo naivnog, pojednostavljenog i prilično, pa i pored svih nedaća, lepršavog svijeta likova sagledanog u kontekstu djetinjstva junakinja. I taj odmak dao je možda i najveću snagu ovom drugom dijelu. Sve ono što je bilo lagano, lepršavo, gotovo bajkovito, naivno i simpatično u prvoj knjizi, sad je ustupilo mjesto mnogo ozbiljnijim, težim i kompleksnijim problemima i situacijama. Prikazivanje svih nesreća koje sa sobom nose nemogućnost slobodnog djelovanja i iskoračenja izvan granica skučenog prostora i zatvorene sredine ovdje je zauzelo glavno mjesto i postavilo fenomenalan temelj za kasniji razvoj likova i njihovih postupaka, koje možemo očekivati (ili im se barem nadati) u trećem i četvrtom dijelu.
Serija: Alias Grace
Druga anketa bila je posvećena glasanju za seriju i izbor je pao na Alias Grace. I istinski mi je drago da je tako. Zašto? Planirala sam već dugo da počnem sa gledanjem ove serije, ali nekako je uvijek nedostajalo vremena. Ili bi se pojavilo nešto novo ili su pristizale nove epizode serija s čijim sam gledanjem već počela. Uglavnom, hvala svima koji su glasali za ovu opciju. Cijenim da sad već svako može zaključiti da je riječ o seriji koja je pokupila moje simpatije. Nastala je na osnovama istoimenog romana Margaret Atvud, a on je napisan kao literarna adaptacija događaja koji su se zaista zbili u devetnaestom vijeku. Priča je smještena u Kanadu, u pomenuti 19. vijek, i prati život Grejs Marks, o kojem saznajemo na osnovu razgovora koje ona vodi sa psihijatrom Sajmonom Džordanom. Njemu je pripala uloga da odredi svojevrsnu evaluaciju Grejs Marks, koja je optužena za ubistvo. Kroz njihove razgovore detaljno pratimo različite momente iz života junakinje: od njenog dolaska u Kanadu, smrti njene majke, zlostavljanje njenog oca, odlaska da radi kao služavka, maltretiranja na koja tu nailazi i kojima svjedoči, gubitka prijateljice i tako sve do časa ubistva. Koliko god da nam se detaljno serviraju trenuci iz njenog života, ipak sve ostaje prilično nejasno i nesigurno, pogotovo kad je riječ o ključnom događaju: samom činu ubistva. Ipak sve saznajemo upravo iz njene perspektive, a ona je gotovo školski primjer nepouzdanog naratora. Da li je Grejs svjesno ubila i učestvovala u ubijanju dviju osoba ili je riječ o nekoj vrsti psihoze, poremećaja koji je doveo do toga da se ona uopšte ne sjeća onoga što je možda učinila? Istina zavisi od toga da li prihvatamo Grejs kao osobu koja govori istinu, barem djelimično, ili je vidimo kao osobu koja vrlo vješto plete priču o svome životu, prema potrebama svojih slušalaca.
Film: A Simple Favor
Film koji je dobio više glasova prati život dviju žena koje u nekakvu vrstu nečega što možemo nazvati prijateljskim odnosom stupaju nakon što se upoznaju u školi koju pohađaju njihovi sinovi. Stefani, koju glumi Ana Kendrik, sprijatelji se s Emili Nelson (Blejk Lajvli), o kojoj zna prilično malo, osim toga da živi životom koji njoj izgleda gotovo idealno. Međutim (trenutak koji smo čekali), jednog dana Emili se jednostavno izgubi, a Stefani nastoji svim snagama da je pronađe, a i da otkrije nešto više o njenom životu. Ko je njena nova prijateljica? Da li joj je govorila istinu? Da li ju je iskoristila? Da li uopšte želi da bude pronađena? Da li je uopšte živa? Sve su to pitanja s kojima se Stefani susreće na tom putu potrage, čiji je neizostavan dio i prijateljičin muž. I da, ovo negdje zvuči kao jedan od onih klasičnih zapleta, a da je mogao biti mnogo bolje riješen: jeste! Sad već nailazimo i na neke spojlere. Prvo i osnovno, mislim da je krajnje vrijeme da odmorimo malo od čina uvođenja nepoznate sestre ili brata blizanca koji objašnjavaju ono što izgleda kao smrt junaka/junakinje. Dalje, stvarno bi se moglo poraditi na uspostavljanju neke granice da li je ono što gledamo neki ozbiljan triler ili neka komedija/parodija datog žanra. Ovako leluja na granici, pa ne funkcioniše dobro ni na jednom ni na drugom polju. Ako ništa, film je makar imao nešto kao zanimljivu kampanju, u okviru koje je Blejk Lajvli obrisala sve profile koje je pratila na Instagramu, a zapratila samo osobe koje se zovu Emili Nelson. Šteta što je kampanja izgleda bila ozbiljnija nego sam film. No dobro, makar u filmu ima dobre muzike.
Poklon: Aleksandra Marilović, Crvene cipele na kiši
I ono što nam je ostalo jeste sam poklon. Izbor je pao na zbirku poezije Crvene cipele na kiši autorke Aleksandre Marilović, a u izdanju Imprimatura. Aleksandra je do sada objavila dvije knjige poezije i roman Kompleks gospođe Bovari. Pjesme u ovoj zbirci raspoređene su u četiri ciklusa: Sanduče za pisma, Ljeto koje si držala među nogama, Doboga siroti i Vezilja iza nepoznatih vrata. Zbirku krase i ilustracije, nastale na osnovu nekih upečatljivijih motiva koji se javljaju u različitim pjesmama. Pjesme odišu intertekstualnošću, zapitanošću nad prirodom pjesničkog stvaranja, ljubavnim motivima u svoj njihovoj raznovrsnosti, jezičkim poigravanjima. U nagradnoj igri možete učestvovati na profilu na Instagramu, a traje do 28. septembra.
Više o knjizi, kao i dio iz recenzije, pročitajte ovdje.
Leave a Reply