Sunce i cvijeće instagramske poezije: The Sun and Her Flowers, nova knjiga Rupi Kaur

O suncokretima i još nekim bitnim stvarima…

Tekst o prvoj knjizi Rupi Kaur definitivno je najčitaniji na ovom blogu. U njemu sam pisala o tome kako sam saznala za Rupi (Instagram, naravno), predstavila neke ključne crtice iz njenog života, a onda i samu zbirku. Svako ko je čitao taj post zna da sam bila prilično sumnjičava prema toj knjizi prije nego što sam je uzela u ruke, ali i to da je krajnji utisak, ono osjećanje da je za sam potez objavljivanja tako i toliko lične poezije zaista potrebno imati petlju, na kraju ipak nadvladao zasigurno prisutne patetične dijelove, bez kojih bi zbirka svakako mogla biti bolja, mada vjerovatno ne i popularnija. Uglavnom, u rukama mi je završila i nova zbirka ove Rupi Kaur “The Sun and Her Flowers”, a početak i ovog puta kroz njene pjesme obilježila je sumnjičavost. Može li Rupi Kaur dati nešto novo? Evo kakav se odgovor na kraju nametnuo.

I ova zbirka oblikovana je po modelu one prve. I ovdje je prisutan spoj teksta i svedenih ilustracija, ali i podjela pjesama u cikluse vrlo slična onoj iz prethodne knjige. Dok je prva zbirka sadržala dijelove the hurting, the loving, the breaking i the healing, ovdje nailazimo na sljedeće nazive: wilting, falling, rooting, rising i blooming. Dakle, zadržana je ideja razvoja i transformacije koju on nosi, ali ovdje je, u skladu sa naslovom knjige, ona predstavljena kroz sferu flore.

Prvi ciklus pjesama, uglavnom formiran oko motiva napuštanja i završetka ljubavi, ostavio je najslabiji utisak na mene i to me, da budemo iskreni, najviše i učinilo sumnjičavom prema kompletnoj knjizi. Nakon što sam vidjela sličan princip organizacije pjesama, pomislila sam da će sam sadržaj biti daleko slabiji i bljeđi nego što je to bio slučaj s prvom knjigom, da će se zadržati na onome što je, barem se meni tako čini, najslabiji aspekat prošle zbirke, upravo onaj dio koji je najviše skliznuo u patetičnost.

Međutim, već sljedeća cjelina ukazala je na to da je ova zbirka ipak iznad te granice. Falling je cjelina koju čine pjesme u kojima autorka pokazuje usmjerenost na sebe, okrenutost pitanjima sopstvenog identiteta u različitim kontekstima, gdje su pojedini takvi konteksti bazirani na velikim i vrlo aktuelnim društvenim problemima. Neke od meni najupečatljivijih pjesama tako tretiraju pitanje poistovjećivanja sopstvenog tijela sa kućom, odnosno domom, i mogućnost lagodnog boravka u njemu nakon proživljenih trauma, zatim upravo bavljenje samim tijelom, njegovim prihavatnjem i načinom na koji ga okolina i ostali vide.

and here you are living

despite it all

________________

we have been dying

since we got here

and forgot to enjoy the view

Rooting je naziv trećeg ciklusa, a dosta pjesama koje su u njega uvrštene tematizuju pitanje ženskog, ženskosti, nasljeđa (i onoga što je u nasljeđe ostavljeno i onoga što se u nasljeđe ostavlja), ali i migracija, granica, drugosti, adaptacija u novoj okolini, usklađivanja sebe i sopstvenih želja sa nastalom situacijom i društvenim okolnostima. Kroz dosta pjesama provlači se ideja svijesti o sopstvenoj slobodi autorke kao žene, kada se ona uporedi sa slobodom koju (ni)je imala njena majka, ali i podjednako snažna svijest o želji i potrebi da se prostor slobode proširi za samu sebe, ali i za sve one žene koje tek treba da dođu. Na takvoj ideji izrasle su pjesme u kojima Rupi Kaur piše o mladosti svoje majke, želji da je posmatra kada nije bila određena time što je majka, o mogućnosti da bi možda najsretnija budućnost njene majke mogla biti ona u kojoj ona baš ne bi bila to što jeste – majka.

U jednoj od takvih pjesama autorka donosi 16 savjeta koje bi rekla svojoj majci na dan njenog vjenčanja, a među njima su sljedeći: da smije i može reći ne; da zadrži sve one sitnice, slike i dnevnike koji bi podsjetili i nju i djecu na život kakav je imala ranije, da je imala život i prije njih. U jednoj od pjesama iz ovog ciklusa Rupi će pisati i o abortusima i ubijanju ženske novorođenčadi u različitim periodima, od kraja 18. vijeka do današnjih dana, a čitavu cjelinu završiće svojevrsnom odom majci, koja se svakako nameće kao centralna figura ovog dijela knjige.

in a dream

i saw my mother

with the love of her life

and no children

it was the happiest i’d ever seen her

– what if

Rising, odnosno četvrti dio, opet spada u red onih koji mi se nisu učinili tako zanimljivi kao druga i treća cjelina. Uglavnom su pjesme usmjerene ka pronalaženju nove ljubavi i novim počecima, ali je završni dio i te kako pokazao nekoliko pjesama koje su mi zadržale pažnju, a tematski je dosta sličan upravo drugom i trećem:

you want to keep

the blood and the milk hidden

as if the womb and breast

never fed you

_________________

our work should equip

the next generation of women

to outdo us in every field

this is the legacy we’ll leave behind

– progress

Sad mislim da bih mogla i da odgovorim na ono pitanje s početka teksta. Da li je Rupi Kaur dala nešto novo ovom svojom zbirkom? Koliko god da je moj početni utisak upućivao na negativan odgovor, mnoštvo pjesama, pogotovo iz druge, treće i posljednje cjeline, u kojima je pažnja obraćena na pitanje sagledavanja sopstvenog identiteta iz ugla tjelesnosti, trauma, ženskosti, drugosti, pretkinja i nasljednica, svakako me uvjerila da je krajnji odgovor ipak: DA. Koliko god ovo bilo okarakterisano kao instagramska poezija, gdje se tom sintagmom gotovo bez izuzetka upućuje na nešto površno, estetski privlačno, ali šuplje i nekvalitetno, sigurno ne kao nešto vrijedno pažnje, našlo se na ovih gotovo 250 strana štošta bolno aktuelno i vrijedno primjećivanja, a što je ova žena dala na uvid (o) ženama i svima onima koji žele da čuju.

__________________________________________________

Knjigu je moguće naručiti preko stranice Book Depository, a cijena u trenutku objavljivanja posta iznosi 10,61 evra. Takođe, pjesme iz ove nove zbirke, kao i one iz Milk and Honey, možete pronaći na profilu Rupi Kaur.