Kendis Karti Vilijams, britanska novinarka, scenaristkinja i autorka svjetski popularnog romana Kvini (Queenie) rođena je 1989. godine. Ovaj njen roman, objavljen 2019. godine, proglašen je, između ostalog, The Sunday Times bestselerom, a ušao je i u širi krug za Women’s Prize for Fiction 2020. godine. Uglavnom se predstavlja kao crnohumorno i subverzivno literarno preispitavanje tema poput svakodnevnog života, ljubavi, rase, porodice, seksizma te individualne i kolektivne traume, ali i kao svojevrsni spoj Dnevnika Bridžit Džouns i Amerikane. Roman Queenie je, što se tiče naših prostora, preveden i objavljen u Hrvatskoj (Hena com, 2020). O kakvoj je knjizi zapravo riječ?
Ono što čini srž radnje u ovom romanu jeste prikaz života dvadesetpetogodišnje Kvini, djevojke jamajkanskog porijekla, koja živi i radi u Londonu i čiji je život određen dvostrukim identitetom – onim koji proističe iz kulture iz koje potiču ona i njena porodica te onim koji proizilazi iz kulture u kojoj se našla. Upravo iz tog svojevrsnog raskola između onoga što jeste i onoga što joj se nameće ili predstavlja kao ispravno granaju se svi problemi s kojima se Kvini susreće – na poslovnom (tokom rada u jednim londonskim novinama), ličnom (u održavanju prijateljskih, ljubavnih i seksualnih veza), porodičnom (u pokušavaju održavanja kakvih-takvih veza sa članovima porodice) i širem socijalnom planu (u odnosu raznih institucija, društvenih grupa itd. prema njoj).
Prva scena, u kojoj zapravo i upoznajemo junakinju romana, jeste ona u kojoj se Kvini nalazi na ginekološkom pregledu, gdje saznaje da je imala spontani pobačaj u početnoj fazi trudnoće, koje nije ni bila svjesna. Uskoro nakon toga postaće nam jasno da je Kvini u fazi raskida sa svojim tadašnjim momkom, što situaciju u kojoj se našla dodatno usložnjava. Upravo će taj događaj poslužiti kao glavni pokretač lavine promjena na koje će se junakinja odlučiti ili koje će je jednostavno zadesiti. Uslijediće faza negiranja stanja u kojem se našla, zatim faza upoznavanja novih muškaraca i upuštanja u seksualne veze s njima, dobićemo uvid i u odnose koje Kvini ima sa svojim prijateljicama, saznaćemo detalje o njenom ponašanju na poslu, koje je daleko od poželjnog i idealnog, upoznaćemo se sa njenom porodičnom situacijom, gdje će nam autorka pobliže približiti lik junakinjine majke, ali i likove bake i djeda i drugih članova porodice, čije je viđenje stvari koje su zadesile Kvini određeno njihovim rasnim i klasnim položajem, ali i čiji likovi služe za naglašavanje međugeneracijskih razlika, koje nekad ostaju nepremostive, ali nekad, pogotovo kad je riječ o suštinskim stvarima, ipak omogućavaju otvaranje prostora za međusobno razumijevanju i podršku.
Dok je prvi dio romana usmjeren na svojevrsno postavljanje scene i neku vrstu upoznavanja sa svim onim što definiše identitet junakinje, i što ostavlja traga u raznim sferama njenog ponašanja, drugi dio romana, ako ga tako možemo odrediti, usmjeren je na pitanje njenog mentalnog zdravlja i pokušaje prepoznavanja problema koji je prate cijelog života i hvatanja ukoštac s njima. Kraj romana donosi odgovore na pitanja da li će Kvini uspjeti očuvati kvalitetne porodične i prijateljske odnose te da li će povratiti mentalnu stabilnosti, ali i konkretan odgovor, koji, istina, mogu naslutiti svi osim junakinje i mnogo prje završnog dijela, da li je raskid s momkom, koji je sve na neki način i pokrenuo, samo privremena pauza ili završetak za sva vremena.
Ovim romanom autorka se zaista dotiče vrlo važnih i svakako aktuelnih pitanja, pogotovo u atmosferi koja vlada u svijetu danas, i pokušava da ih približi čitaocima smještanjem u kontekst svakodnevnig života, uz prisutnu dozu humora i pokušaj izbjegavanja nekog distanciranog moralisanja. Ipak, sam način građenja likova i konstruisanja same radnje, pogotovo kad je riječ o nekim rukavcima priče koji navodno treba da je upotpune, prilično je predvidljiv, površan i čak stereotipan, što posebno dođe do izražaja kad pred sobom imate knjigu koja treba da se izbori sa stereotipima. Na kraju, dobijamo knjigu koja može poslužiti kao zabavno štivo, eventualno kao zanimljiv pogled na trenutne akutelnosti na globalnom izdavačkom planu, ali koja jednostavno nema literarnu snagu da postane nešto više od toga.
Do narednog čitanja!
Leave a Reply