Čudni su putevi kojima dođete do nekih knjiga. Neke vam neko preporuči, neke pročitate jer su na spisku lektire, za neke jednostavno znate da su nešto što ne bi trebalo propustiti, do nekih dođete zahvaljujući društvenim mrežama i bespućima interneta. Da, ovo je priča o knjizi za koju sam saznala zahvaljujući Instagramu. Rupi Kaur i Milk and Honey.Da, nisam znala šta da očekujem od nečega do čega dođete na takav način.
Ko je Rupi?
Rupi je rođena 1992. godine u Indiji, a preselila se sa roditeljima u Kanadu kad je imala četiri godine. Upravo će taj momenat izmještenosti imati veoma bitnu ulogu i u njenom stvaralaštvu. Kao rezultat činjenice da svoj rad objavljuje na Instagramu i da joj je ta platforma u velikoj mjeri pomogla da postigne popularnost kakvu danas ima, često se uz njeno ime vezuje odrednica “instapoet” (ili varijante kao što su “pop poet” ili “internet poet”, gdje se uklapaju i autori kakvi su Lang Leav ili Tyler Knott Gregson), a jedna od epizoda koja je takođe uticala na njenu popularnost, barem na polju društvenih mreža, tiče se opet Instagrama, tačnije cenzurisanja i brisanja fotografije koju je postavila na svom profilu, a na kojoj se vidi trag menstrualne krvi.
O kakvoj zbirci je riječ?
Rupi je prvo izdanje ove svoje zbirke objavila samostalno 2014. godine, a sljedeće godine je već pronašla izdavača – Andrews McMeel Publishing (ili su oni pronašli nju, zahvaljujući popularnosti koju je knjiga već bila stekla). Zbirku čine pjesme grupisane u četiri ciklusa: “the hurting”, “the loving”, “the breaking” i “the healing”, čiji nazivi upućuju na glavni ton i tematiku pjesama koje su u njih uvrštene. Pjesme su dopunjene i ilustracijama autorke, koje se nalaze manje-više uz svaku pjesmu štampanu na desnoj strani. Crteži su crno-bijeli, prilično jednostavni i svedeni, a tim svojim odlikama veoma lijepo se uklapaju uz sirovost, neobrađenost, ogoljenost i sažetost velikog broja pjesama.
Kada je riječ o samom naslovu, pojedini su upravo u njemu pronalazili plodno tlo za kritiku, upućujući na istrošenost te sintagme. Rupi navodi da je upravo taj naslov jedna od stvari u vezi s kojom nije bilo premišljanja. Negdje godinu dana prije objavljivanja zbirke, napisala je pjesmu posvećenu žrtvama pobune u Indiji 1984. godine i tu je, kako kaže, pri opisu udovica iskoristila sintagmu “med i mlijeko”, koja joj se zadržala u glavi. Drugo objašnjene tiče se njenog porijekla i njene porodice. Naime, riječ je o narodnoj praksi upotrebe ovih namirnica pri liječenju, ali i praksi koja je u vezi s homeopatijom, kojom se bavi njen otac. Uz to – med je namirnica koja se ne kvari, koja ne umire; a upravo je cikličnost, koja i sama sugeriše negiranje konkretnog kraja stalnim ponavljanjem, bitna stavka ove zbirke.
Kritike do kojih se može doći putem interneta o Rupi Kaur i Milk and Honey uglavnom su prilično pohvalne i uzimaju u obzir kontekst u kojem pjesme nastaju, a u vezi s njim i jednostavnost i kratkoću forme. Goodreads prikazuje ocjenu 4,37, što je prilično visoko. Ipak, iako ima onih koji su knjigom oduševljeni, tu su i mnogi koji su upravo tu našli vremena i prostora da je ozbiljno kritikuju i negiraju njen kvalitet. Da, zbog toga je GR fenomenalna stvar – dobijamo priliku da vidimo šta stvarni čitaoci najrazličitijh profila misle o nekoj knjizi. Tako se kao komentari na ovu knjigu mogu pronaći i stavovi koji je određuju kao nesređenu hrpu lijepih citata koji se kogu naći na mjestima kao što su Tumblr ili Pinterest ili ismijavanje slobodnog stiha i nasumičnog lomljenja rečenica u više redova.
Šta se na kraju može očekivati od ove knjige?
Ono što se uočava kod ove knjige jeste vrlo lijepo idejno rješenje, u smislu crno-bijelog dizajna, povezivanja teksta i ilustracija, organizovanja ciklusa i raspoređivanja tematskih cjelina, kao i umetanja netipične forme za biografske crtice. Naime, na kraju knjige ne nailazimo na standardni format sa podacima o mjestu i datumu rođenja autora i ranije objavljenim radovima. Ovdje imamo kratak zapis o njenom shvatanju života kao mogućnosti za istraživanje umjetničkog putovanja i različitim umjetničkim angažmanima, a nakon toga i tekst prelomljen na način na koji je to učinjeno i sa samim pjesmama, gdje se iznose osnove stavke o prirodi same zbirke.
Prva cjelina objedinjuje pjesme koje problematizuju pitanje nasilja, odnosa između oca i ćerke, silovanja, feminizma i položaja žene (“the hurting”); druga (“the loving”) tematizuje pitanje ljubavi i majčinstva; treća (“the breaking”) ono što ostaje nakon (ljubavi); četvrta (“the healing”) okretanje sebi nakon prve tri faze, uz povratak aktivnom učitavanju promišljanja o sudbini i položaju žene. Evo nekih zanimljivijih primjera:
trying to convince myself
i am allowed
to take up space
is like writing with
my left hand
when i was born
to use my right
– the idea of shrinking is hereditary
***
perhaps the saddest of all
are those who live waiting
for someone they’re not
sure exists
– 7 billion people
Pojedine pjesme (pogotove one koje pripadaju drugoj i trećoj cjelini) ipak su bile na prilično klizavom terenu i na samoj granici da skliznu u patetiku ili bezrazložno gomilanje riječi i lomljenje nizova riječi ili rečenica (negdje se ta granica, ako mene pitate, bogami i dobro prešla). I da, jasno mi je zašto mnogi kritikuju ovu knjigu i čemu oni silni komentari koji negiraju vrijednost same poezije nasumičnim lomljenjem rečenica u stihove (upravo zbog takvih preloma u pjesmama), ali ipak glavni utisak jeste taj da zaista treba imati takvu hrabrost da se nešto ovako lično da na uvid svima, takvu petlju da je to vrijedno svake pohvale. I ne, ne mislim da je samo tu vrijednost ovoga. Nije kratka forma ovdje bez razloga, nije ni svako lomljenje toka misli nasumično i tu samo radi stvaranja utiska da je riječ o pjesmama, ima ovdje nečeg lijepog i iskrenog i uspjelog, u ovom pokušaju građenja poezije dvadeset prvog vijeka u kontekstu samog tog dvadeset prvog vijeka. Meni najdraža definitivno ostaje ova sa slike iznad:
our backs
tell stories
no books have
the spine to
carry-women of color-
____________________________________________________
Ukoliko vas je zainteresovala priča o Rupi Kaur i Milk and Honey zbirci poezije, predlažem da posjetite njen profil na Instagramu ili njenu stranicu i pogledate kako njene pjesme izgledaju. Knjigu je moguće naručiti preko sajta Book Depository, a trenutna cijena je 8,74 evra.
Čitajte o drugoj knjizi Rupi Kaur ovdje.
[…] broj ovog magazina. U njemu čitaoci mogu naići na intervju sa Rupi Kaur, o čijoj knjizi Milk and Honey sam i sama relativno nedavno pisala, primjere zanimljivih profila na Instagramu, tekstove o […]