Da, stigli smo do još jednog 31. decembra, a taj je dan na ovom blogu već nekoliko godina unazad rezervisan za veliki godišnji pregled (neke od prethodnih tekstova možete pogledati ovdje ili ovdje). Koje su to knjige stekle status najboljih, koje su se serije ili koji filmovi izdvojili ove godine, šta se pokazalo najkorisnijim ili najkvalitetnijim iz mora različitih proizvoda – u narednim redovima slijedi veliki pregled 2021. godine. Nadam se da ćete uživati – i u pripremljenom tekstu i u predstojećim praznicima.
Knjige
Od pedesetak knjiga, koliko sam ih uspjela pročitati ove godine, posebno su se izdvojili sljedeći naslovi (navodim ih hronološki, onako kako sam ih čitala):
Marike Lukas Rejnefeld: Teskoba večeri
Ova knjiga je na tako jedan čudan ali istovremeno vrlo snažan način djelovala na mene da je to pravo malo čudo. Kakva je ovo uopšte knjiga? Priča prati život jedne porodice koja živi u nekom malom ruralnom mjestu u Holandiji, a koja biva suočena sa tragedijom koja i te kako utiče na dalji nastavak njihovih života. Centralno mjesto pripada desetogodišnjoj junakinji Jas Milder, koja je ujedno i naratorka. Iz njene perspektive saznajemo za sve događaje koji se dešavaju u životima nje same, njenih brata i sestre, kao i roditelja. Velikih događaja možda nema mnogo, ali zato oni na prvi pogled sitni, iz nečije perspektive i jedva primjetni, ali i te kako važni i formativni, prosto plave stranicu za stranicom. Ovo nije knjiga o idiličnom djetinjstvu, bajkovitom odrastanju na selu, bezbrižnim danima i nevinim prijateljskim odnosima. Ovo je knjiga o krajnjoj ogoljenosti, nekonvencionalnosti, sirovosti, ona je puna tjelesnih izlučevina, surovih nagona i zapitanosti koja ne poznaje granice pristojnog ili prihvatljivog. Dječji likovi su prikazani na jedan tako jezivo ogoljen način, oslobođeni okova konvencionalnosti, na svim mogućim planovima, suočeni sa pitanjima tjelesnog, odrastanja, odnosa moći, povjerenja, prava, života i smrti. Ali koliko god da su njihovi postupci u nekim trenucima surovi, gotovo kao da su došli sa ostrva iz Gospodara muva, toliko su na neki uvrnut način lako prepoznatljivi, da je to možda i ono najjezivije. Naravno, ima ova knjiga i svojih mana, naročio na planu uvjerljivosti i uspjelosti odabrane perspektive, jer nerijetko se javi osjećaj kao da čitamo pripovijedanje o djetinjstvu ali iz perspektive odrasle osobe, a ne samog djeteta, no ova knjiga je toliko uspjela da me uvuče u svoj svijet da autoru/autorki to ne zamjerim toliko ovaj put.
Oušn Vuong: Na zemlji smo nakratko predivni
Znate one knjige koje imaju takve naslove da već na osnovu njih poželite da ih pročitate? Meni je ova knjiga definitivno jedna od njih. Oušn Vuong napisao je knjigu u formi svojevrsnog pisma koje narator Mali Pas piše svojoj nepismenoj majci, gradeći tako ispovijest o sopstvenom životu, ali i o istoriji svoje porodice. Pišući o ličnom i proživljenom, a istovremeno ga transformišući vrlo autentičnim izrazom u nešto lako shvatljivo i prepoznatljivo, zapravo univerzalno, Vuong nam daje vjernu sliku života u Americi danas, neiskvarenu nepotrebnim uljepšavanjem i ublažavanjem. Tako pratimo priču o naratorovom djetinjstvu u Americi i gotovo bezuspješnim pokušajima uklapanja u društvo, priču o njegovoj majci i njenoj majci i njihovim životima prvo u Vijetnamu, a zatim i u Americi, čitamo o nasilju, o životima radničke klase i imigranata, o zajednicama koje se formiraju, čitamo o ljubavi, o (homo)seksualnosti, o prihvatanju ili neprihvatanju sebe, o nesnađenim dječacima i muškarcima koji pokušavaju da se drže ustaljenog i dobro poznatog ideala muškosti bijelog Amerikanca, o višegeneracijskim traumama, koje se prenose i prenose i prenose, o zavisnosti, o odnosu nevinosti (i naivnosti) i odrastanja… Knjiga je krajnje dirljiva, Vuong je vrlo precizan i detaljan u svojim opisima, čak i kada oni poprime pečat lirskog, tema je istovremeno i veoma lična i veoma aktuelna, a njegov jezik svakako ono što na prvom mjestu ovoj knjizi daje kvalitet koji ona nesumnjivo ima. Tom jeziku se posvećuje zaista dosta pažnje i to se vidi na svakoj strani (to je ujedno i glavni razlog zašto mi je žao što se nisam uhvatila čitanja na engleskom), a pozicija naratora upravo se usložnjava kad se posmatra sa stanoviša tog istog jezika koji mu istovremeno omogućava poziciju u kojoj je, ali ga i udaljava od početne tačke i porodice iz koje je potekao (Draga Mama, pišem da bih dopro do tebe – iako je svaka reč koju zapišem za reč dalje od mesta na kojem si ti).
Magdalena Blažević: Svetkovina
Zbirka Svetkovina broji dvadeset pet priča koje nisu dalje dijeljene u neke posebne cjeline, ali odluka da se povežu u jednu knjigu i više je nego opravdana jer ih sve u isti kontekst smješta izbor tema i tačaka gledišta, atmosferičnost prikazanih situacija i jedan nesvakidašnji i autentičan jezički izraz koji zaista odgovara atmosferi kreiranih narativnih svjetova. Njene su priče mahom posvećene ženskom iskustvu, i to onom univerzalnom, koliko god da su možda lokalno obojene. Upravo iz takvih perspektiva, autorka iz priče u priču gradi mreže najrazličitijih međuljudskih odnosa, dotičući se velikih i neiscrpnih tema poput ljubavi, slobode, seksualnosti, nasilja, ludila i smrti. Ja sam u čitanju neizmjerno uživala, a detaljniji tekst o knjizi već je objavljen na blogu
Judit Šalanski: Atlas zabačenih ostrva
Judit Šalanski njemačka je autorka s čijim sam se pisanjem upoznala preko romana Žirafin vrat, prevedenog i objavljenog kod nas 2020. godine. Ova knjiga prethodila je toj, objavljena je kod nas u izdanju Službenog glasnika i predstavlja zbirku tekstova o pedeset odabranih ostrva na kojima autorka, kako navodi, nikada nije bila i na koja nikad neće otići. Nakon uvodnog teksta, kojim se objašnjava pozadina, ideja i koncept same knjige, slijede tekstovi istovremeno i vrlo lični i intimni, ali i esejistički i objektivni, posvećeni ostrvima rasutim širom svijeta. Svaki tekst upotpunjen je i grafičkim predstavama ostrva i izdvojenim najvažnijim podacima, a same priče, od kojih su neke više, a neke manje poznate, zaista su nešto posebno – od krajnje toplih i dirljivih, pa sve do surovih svjedočanstava nasilja, što onog koje nosi priroda, što onog koje proizilazi iz ljudske prirode i postupaka. Apsolutno bih voljela ovoj knjizi posvetiti poseban tekst na blogu, tako da ću se ovdje za sada zaustaviti kad je riječ o ovom prvom predstavljanju.
Fernanda Melčor: Sezona uragana
Jedan od romana koje sam čitala krajem godine, ali koji je ostavio zaista snažan utisak na mene, jeste roman Sezona uragana meksičke književnice Fernande Melčor, koji smo objavili ove godine u Imprimaturu. Ako tražite neko lagano štivo, ako biste da se odmorite čitajući ili prosto želite tople i dirljive priče – onda ova knjiga nije za vas! Ovo je knjiga koja u centar priče stavlja fenomen nasilja i izvrće ga do krajnjih granica, ovo je knjiga o sudbinama određenim mjestom na kojem su se našle, ustaljenim obrascima ponašanja i onim najsurovijim odjecima ljudske prirode. Ovo je knjiga koja izaziva nelagodu, ali je maestralno napisana. Maestralno! Roman donosi priču o ubistvu osobe koju su svi znali kao Vješticu u jednom fiktivnom malom meksičkom mjestu zvanom La Matosa. Iako je jedno od pitanja koje se postavlja to ko je počinio ubistvo, poglavlja romana su zapravo usmjerena na različite likove koji su na razne načine, direktno ili indirektno, bili povezani sa Vješticom ili ih je sudbina prosto vezala za La Matosu. Priča o Vještici tako će postati mozaik tragičnih sudbina, koje se međusobno uvezuju i prepliću u jedno veliko destruktivno klupko. Temu na stranu, ovo je knjiga koja je pisana takvim jezikom i takvim rečenicama da vas prosto natjera da s vremena na vrijeme uzmete pauzu i da udahnete duboko. Rečenice su duge, protežu se i na više strana, tempo čitanja je određen takvom dužinom rečenica, od čitalaca se traži zaista jedan poseban nivo koncentracije, ali kad jednom uđete u svijet priče, brzo shvatate da bi bilo kakav drugačiji pristup odabranu temu samo razvodnio. Uživala sam u svakoj stranici!
Vrijedni pomena i preporuke su svakako i sljedeći naslovi koji su se našli na mojoj ovogodišnjoj listi: Ivana Bodrožić: Sinovi, kćeri; Dona Tart: Češljugar; Dijala Hasanbegović: Neće biti djece za rat; Lamija Begagić: Godišnjica mature; Jelena Mandić: Savremene iranske pesnikinje.
Filmovi i serije + jedan YT kanal
Kod mene i dalje važi ono pravilo da ova poplava dobrih serija i te kako utiče na moje gledanje flmova, ili možda bolje da kažem njihovo skoro pa negledanje. Ovdje bi se moglo izdvojiti zaista dosta nekih novih sezona starih serija, ali pokušaću da se ograničim samo na ono novo što sam gledala.
- Ginny and Georgia – ovo je trebalo da bude jedna od onih laganih serija koje vam služe za odmor od svega, ali ispostavilo se da je pozadinska priča vrlo ozbiljnija. Sviđa mi se kako je koncept serije osmišljen, dovoljno prijemčiva da vas lako privuče, a onda vas zaskoči nekim ne baš tako laganim temama. Neočekivano pozitivno iznenađenje, možda je to najbolji opis.
- The White Lotus – krajnje vizuelno ugodna serija, sa zanimljivom pričom i likovima, pametno osmišljena, a opet nije zamarajuća.
- Scenes from a Marriage – njih dvoje i uloge koje su im savršeno legle, ali savršeno!
- Pretend It’s A City – Fran Liebovitz je zaista neko čije komentare u vezi sa svim mogućim i nemogućim treba slušati i čitati. Smijala sam se i uživala!
- Small Axe – serija od pet filmova koji prate živote i priče različitih likova u Londonu u periodu od šezdesetih do osamdesetih godina dvadesetog vijeka. Lovers Rock izdvajam posebno jer onakav spoj muzike i atmosfere ne sreće se tako često!
A kad je riječ o YT kanalima, onda bih izdvojila The Financial Diet, koji donosi vrlo prijemčivo obrađene teme koje sežu od nekih osnovnih stavki koje bi se mogle svesti pod pojam finansijske pismenosti i savjeta o planiranju sopstvenog budžeta pa do obrade vrlo popularnih tema i fenomena kao što su girl boss ili MLM fenomen, kapitalizam i popularna kultura, pitanje klasnih privilegija u raznim popularnim serijama itd. Ne pogledam baš svaki video koji objave, ali vrlo često se tu nađe nešto što zvuči krajnje interesantno.
Proizvodi: lice i tijelo
Kada je riječ o ovoj sekciji, neću zaista dužiti. Eucerin pH5ulje za tuširanje mi je i te kako odgovaralo, a zaista imam osjetljivu kožu koja zna da reaguje na bilo šta prejako. S ovim nije bilo problema, a miris je krajnje ugodan. Zatim, tu su i dva Biologique Recherche proizvoda. Na njihovu kozmetiku sam gotovo u potpunosti prešla početkom ove godine i shvatila sam da je nešto što mi istinski odgovara i što nemam namjeru mijenjati u skorijem periodu. Iako bih lako mogla ovdje staviti sve njihovo što koristim, izdvojiću dvije stvari, a to su: Biologique Recherche Lotion P50 i Biologique Recherche Masque Vivant. Koliko svi znamo da je važnost SPF kreme zaista ogromna, vjerujem da smo se uvjerili i u to da nije uvijek najlakše naći kremu koja nam odgovara u potpunosti, a jedna od bitnijih stavki, ako me pitate, jeste i ta da nam SPF krema toliko odgovara da se radujemo svakodnevnom nanošenju, a ne da na to gledamo kao na neki bauk. Uglavnom, krema koju već duže vrijeme koristim i ne planiram mijenjati je Thank You Farmer SPF 50. I posljednja stvar u ovoj sekciji su Face Halo jastučići za skidanje šminke. Zašto? Pa zato što je dovoljno da ih pokvasite toplom vodom i skidaju sve (teže se skida jedino maskara, zbog debljine jastučića, pa zna biti pomalo nezgodno prići oku iz najboljeg ugla). Peru se u mašini, koriste se više puta i traju i traju…
Šminka
I hajde da još pobrojimo neke favorite iz ove sekcije. Jedan od stalnih favorita jeste It Cosmetics CC krema (nijansa Fair) – neka srednja pokrivna moć, ali toliko lagana na licu da se ne osjeti. Zatim, tu je Nars Soft Matte Complete Concealer (nijansa Crème Brulée), kao korektor koji može da ide i ispod očiju i na nepravilnosti na licu. U kategoriji hajlajtera pobjedu bez sumnje odnosi Patrick TA Major Glow Balm, višenamjenski balzam koji je bez bilo kakvih šljokica, samo daje onaj fini vlažni zdravi sjaj koži. I tu su dva ruža za kojima sam najviše posezala: Chanel Rouge Allure Laque (nijansa 62: Still) i Lisa Eldridge True Velvet Lipstick (nijansa Velvet Muse).
I to bi bilo to. Pregled godine uspješno priveden kraju, što znači da novi krug može da krene! Nadam se da ste uživali u čitanju i da ćete uživati u svim predstojećim praznicima, kao i u godini koja je pred nama.
Leave a Reply