Prošli Pet za pet post sadržao je listu pet zanimljivih internet stranica različite prirode, a ovaj daje pregled knjiga, filmova, muzike i sajtova koji su mi se učinili interesantnim u skorijem vremenu, te jednog odjevnog predmeta (nije tako teško napraviti listu stvari koje ti se svide kad između dva posta takve vrste napraviš pauzu od pola godine, no dobro).
- Knjiga: Istorija mitskih zemalja (Umberto Eko)
Na tragu knjiga kakve su Istorija lepote, Istorija ružnoće te Beskrajni spiskovi nastala je i Ekova knjiga Istorija mitskih zemalja, objavljenja 2014. godine u izdanju Vulkana. Prva misao skoro svakoga do čijih ruku dođe svakako jeste da je riječ o jednoj izrazito lijepo urađenoj knjizi, gdje su tekstovi praćeni fenomenalnim ilustracijama.
Predmet knjige jesu “mitska mjesta”, koja za autora podrazumijevaju sve one predjele i krajeve koji su tako snažno djelovali na uobrazilju ljudi najrazličitijih vremena i prostora da su oni nerijetko kretali u potragu za njima.
Pored predgovornog teksta, knjiga nudi 15 poglavlja posvećenih raznorodnim mjestima kakvi su biblijski krajevi, Antizemlja, Homerovi prostori, istočnjački predjeli, rajske predstave, utopijska i distopijska mjesta, Dembelija, Terra Australis, Atlantida, Mu, Lemurija i mnogi drugi.
Međutim, nas ovde zanimaju zemlje i krajevi koji su, danas ili u prošlosti, pobuđivali maštu i stvarali utopije i iluzije, i to zato što su mnogi zaista poverovali da negde postoje ili da su postojali.
O razlici između mjesta u književnosti (kao književnih istina) i mitskih zemalja:
U svakom slučaju, sva mesta kojima se bavimo u poglavlju nisu mesta mitskih obmana, već književne istine. U čemu je razlika? U tome što smo ubeđeni da ta mesta ne postoje i nikada nisu postojala, baš kao i Nedođija Petra Pana ili Stivensonovo ostrvo s blagom. I niko i ne pokušava da ih pronađe, iako su, za razliku od toga, mnogi išli u potragu za Ostrvom Svetog Brendana, za koje se vekovima verovalo da zaista postoji. Ta mesta ne pobuđuju u nama lakoverje, jer po prećutnom sporazumu o pretvaranju koji nas vezuje za autorove reči, iako znamo da ne postoje, pravimo se da verujemo da su postojala – i tako učestvujemo u piščevoj igri kao saučesnici.
- Muzika: Lera Lynn i Fallulah
Lera Lynn postala je dio mog slušalačkog iskustva nakon gledanja prve epizode druge sezone serije True Detective (naravno). Prva misao nakon što sam čula njene pjesme bila je da TD opet ima fenomenalnu muziku. O svom radu u okviru te serije Lera kaže sljedeće:
Working on the soundtrack for True Detective with T Bone allowed me the freedom to really explore my dark side. And collaborating with Rosanne Cash was a dream come true. What an extraordinary opportunity to write with and learn from those two greats! I recorded the songs live, just vocal and guitar, having written them minutes before at T Bone’s studio in Los Angeles. Those solo performances add so much to the haunting quality of the songs and work so well within the context of the show. It was a very natural, thrilling and satisfying creative journey!
Dvije najzapaženije pjesme svakako su The Only Thing Worth Fighting For i My Least Favorite Life.
Za Fallulah sam takođe čula gledajući jednu seriju. Riječ je o danskoj pjevačici, rođenoj 1985. godine. Često je porede sa izvođačima kakvi su Florence & The Machine, Adele ili Marina and the Diamonds.
Za sada ima objavljena dva albuma: The Black Cat Neighborhood (iz 2010. godine) i Escapism (iz 2013), a prva njena pjesma koju sam čula je Give Us A Little Love.
- Film: Il capitale umano
I u slučaju da potpuno zaboravim radnju ovog filma, ono po čemu ću ga pamtiti jeste to što je riječ o prvom italijanskom filmu koji sam odlučila da gledam bez prevoda, čisto da vidim da li ću moći da razumijem većinu toga nakon godinu i po učenja italijanskog.
Paolo Virzi je režiser filma, a uradio je i scenario i to prema romanu koji je napisao Stephen Amidon. Glave uloge odigrali su: Fabrizio Bentivoglio, Matilde Gioli te Valeria Bruni Tedeschi.
U osnovi radnje jeste nesreća na putu pri kojoj auto udara biciklistu, a koja povezuje sudbine dviju porodica, ali i nekih drugih ljudi. Neka vrsta naratološke analize ovog filma bila bi i te kako zanimljiva i to iz prostog razloga što se određeni događaju ponavljaju, tj. prikazuju iz ugla različitih likova.
- Sajt – Tastemade
Oprez! Ako uživate u hrani i istinski volite da jedete, možda i nije najpametnija stvar da idete mojim stopama i na Fejsbuku lajkujete stranicu Tastemade. Zašto? Pa zato što redovno (zaista redovno) objavljuju snimke o pravljenju hrane koja izgleda nevjerovatno ukusno i koji vas tjeraju da poželite da napravite nešto slično.
Na sljedećoj fotografiji možete vidjete neke stvari koje su mi se učlinile u posljednje vrijeme izuzetno zanimljivim, a koje sam vidjela upravo tu.
- Odjeća – Trenutno najdraža suknja
Nemam pojma kako se ovo uklapa u dosadašnji niz, ali morala sam da je stavim. Šta je tako dobro u vezi sa ovom suknjom? To što je krojena tako da vam dozvoljava da se spustite u turski sjed, to što je dovoljno široka da ne grije dodatno po ovoj vrelini, to što ima fenomenalan dezen i to što lijepo ide i na ravnu obuću.
P. S. Možete je naći na Shein sajtu, a i pogledati kako izgleda u cjelini (nekima se bilo malo mrsko fotografisati).
Leave a Reply