Došlo je vrijeme i za brzinski pregled knjiga koje sam pročitala u junu ove godine. Moram reći na samom početku da je ovo bio prilično šaren mjesec kad je riječ o izboru knjiga, a njegov početak definitivno je obilježila poezija. Da ne dužim, donosim u nastavku šest ovog mjeseca pročitanih knjiga i nekako se iskreno nadam da će vam se nešto od spomenutog učiniti zanimljivim, jer bilo je ovdje nekih stvarno dobrih stvari. Pa da krenemo.
Marko Tomaš, Trideset deveti maj
Prvo pa poezija. Za čitanje ove knjige odlučila sam se tokom festivala književnosti koji je u Banjaluci organizovao Imperativ, a koji se dešavao posljednjih dana maja i prvih dana juna ove godine (da, tu je i poseban post o tome: ovdje). Knjiga dolazi u dvije varijante, sa crvenim i bijelim koricama, i jedna i druga u izdanju Loma. Ja sam čitala ovu drugu, sa pelijepom naslovnicom na kojoj se nalazi jednostavna i divna ilustracija Mostara. Neke od dražih pjesama: Šlager kojim želim iznervirati Marka Pogačara (prvo i osnovno: srce za naslov), Pjesma o lopati, Fado, Gitara Tomaža Pengova. Sve u svemu, vrlo lijepa zbirka, ali meni na prvom mjestu ipak ostaje Regata papirnih brodova.
Najprije su se izgubili prsti.
Među žicama
na komadu drveta.
Žice su dalekovodi
na njima sjede ptice
kada ih pritisneš prstom
iz njih poteče glazba.(Gitara Tomaža Pengova)
Ivana Bodrožić, In a Sentimental Mood
Još jedna zbirka pjesama, još jedna knjiga za koju sam se odlučila nakon slušanja autorke na Imperativu. Knjiga je izašla u izdanju Sandorfa, tvrdih je i vrlo lijepo osmišljenih korica. Ima u njoj dirljivosti, bola, blagosti, muzike (nije ni ovaj naslov zbirke takav tu bez razloga), ljubavi, života, smrti, rata, svakodnevice i dirne te nekako, a to je, na kraju krajeva, ono što je bitno.
Ali više se ne mogu opustiti,
ne mogu mirno ležati,
predugo su žene koje su me rodile
spavale tako da bi mogle bježati.
(***)
Milanka Blagojević, Mandarinske patke
Tu je bila i jedna knjiga u izdanju Imprimatura. Riječ je o knjizi Mandarinske patke, u kojoj možete naći međusobno prilično različite priče. Neke su u formi pisma, neke su vrlo bliske poeziji, neke su zasnovane na iznenadnim izmjenama perspektive iz koje nam likovi prenose svijet priče. Uloge naratora preuzimaće tako i odrasli i djeca i starci i narandže. Osjeti se u pojedinim pričama i upliv uticaja Harmsa i malo Crnjanskog, više u atmosferi koja se u nekim pričama gradi nego u konkretnim temama ili motivima u ovom drugom slučaju, i ono što je najbitnije – odlično se uklapaju uz autentični glas autorke i stil kojim je uspjela objediniti sve priče, koliko god se one činile različitim međusobno. Ovo posljednje je posebno bitno spomenuti jer je ovo prva Milankina knjiga.
Šesti broj Talasa
Jun je bio mjesec u kojem je izašao i šesti broj časopisa Talas. Zanat je bio temat ovog broja, a čisto da spomenem da mi je ovo vjerovatno jedan od dražih brojeva Talasa. Zašto? Jer vjerujem da je ispao odlično. Zašto to? Zato što objedinjuje međusobno prilično različito pisane tekstove, uvodi neke nove autore, pokazuje da ono na šta se odnosi temat ovog broja obuhvata toliko toga i da je riječ o nečemu što treba biti shvaćeno kao nešto i više nego aktuelno i bitno. Ima tu pisanja o aktuelizaciji zanata u Parizu, spajanju singerica i oružja, o fudbalu, gimnazijskim danima, muzici i čemu već ne.
Lily Pebbles, The F Word
Red je da se spomene i nešto što nije izazvalo toliko oduševljenje kao prethodna djela. Nije ovo apsolutno loša knjiga i vjerujem da će oni koji vole sve što radi Lily Pebbles voljeti i ovu knjigu, jer izgleda kao nešto duži video pretočen u pisanu formu. Plus je i to što knjiga vrlo lijepo izgleda, i kad je riječ o naslovnici i kad je riječ o unutrašnjosti, ali ne mogu da se otrgnem od krajnjeg utiska zapitanosti da li je ova knjiga zaista bila potrebna nekome/ikome i kakva je njena svrha. Da, tema ženskih prijateljstava jeste potencijalno zanimljiva, a ovdje je akcenat stavljen na lična iskustva i iskustva prijatelja i članova prodice. Ono bez čega se svakako moglo jesu ti “Draga Savjeta” momenti, u kojima Lily odgovara na pitanja koja su joj postavljali u vezi s ovom temom. Dakle, jednostavno, čitko, nenapadno, ali ipak malo upitnog smisla.
Paolo Sorentino, Nevažne tačke gledišta
A tu je i ova knjiga u izdanju Booke da ne pomislite da sam manje dobre stvari ostavila za kraj posta. Ovdje pišem samo prve i osnovne utiske, a obećavam poseban post o Sorentinu u skorije vrijeme. Knjiga je zamišljena kao zbirka priča koje su zasnovane na likovima koji su, opet, zasnovani na fotografijama koje se donose na početku svake priče. Ideja možda i nije najoriginalnija ikad, ali ipak jeste potencijalno zanimljiva. Kod Sorentina to u ovom slučaju nije ostalo na nivou neostvarene mogućnosti, jer se kroz ove priče zaista može osjetiti njegov specifičan stil stvaranja. Kažem stvaranja, a ne pisanja, jer se ovdje vrlo fino prepliću filmski i književni Sorentino, i to u najboljem mogućem smislu. Ima tu smrti i ljepote življenja, propadanja i mladosti, starosti i uživanja, čiste sreće i tuge od koje se ne može pobjeći. Ima u ovoj knjizi života u njegovoj potpunosti i sveukupnosti. I tu je njena ljepota.
Leave a Reply