Iako se u ovim mjesečnim dnevnicima svaki put nađe sve i svašta, ovaj je nekako gotovo u potpunosti usmjeren na serije, tako da se komotno može zvati i Šta sam to gledala u prethodnih šezdesetak dana. Nakupilo se dosta toga i sve zaslužuje da budu pomenuto. Kao i uvijek, našlo se tu i onih boljih i onih slabijih, ali rekla bih da nijedna nije bila toliko loša da njeno gledanje smatram uzalud potrošenim vremenom. Pa da polako krenemo.
SERIJE. Na samom početku novembra, pogledala sam Netflixov dokumentarni serijal naziva Broken, koji me na prvom mjestu privukao temama kojih se dotiče. Serijal je iz 2019. godine, a teme kojima je posvećena svaka od četiri epizode, koliko ih ukupno ima, jesu: proces proizvodnje i distribucije lažne šminke širom svijeta (Makeup Mayham), fenomen vejpinga i njegov odnos prema klasičnim cigaretama (Big Vape), opasnost koja djeci prijeti od namještaja slabijeg kvaliteta, konkretno: emisija je posvećena Ikea ormarićima za koje je zabilježeno da su u više slučajeva, zbog lakog prevrtanja, bili smrtno opasni po život manje djece (Deadly Dressers), te razne muljaže koje se povezuju s poslovima zasnovanim na reciklaži materijala (Recycling Sham). Izbor tema zaista je zanimljiv, u svakoj od njih nastojale su se, barem djelimično, prikazati različite strane i tačke gledišta, mada je upitno koliko je to na kraju zaista i ostvareno. Upravo to čini ovu seriju možda i najmanje kvalitetnom od svih koje će se naći u ovom tekstu (čitaj: serija vuče na one „Kinezi su krivi za sve“ momente). Drugi dokumentarni serijal jeste druga sezona još jednog Netflixovog ostvarenja: Explained. Dok su epizode prve sezone obrađivale teme poput rasnih razlika koje se očituju u visini plata, monogamije, uzvičnika, tetovaža ili npr. astrologije, epizode ove sezone, zadržavajući raznolikost tema, dotiču se sljedećih pojava: životinjska inteligencija, kultovi, pirati, pandemija, budućnost mesa, ljepota, dijamanti… Epizode su kratke, sve u njima je sažeto, slikovito i jasno. Zabavna serija, sjajna kad ne znate šta biste gledali, a ne biste se upuštali u nešto predugo ili prezahtjevno.
Onda se prebacujemo na nešto sjajno, tačnije treću sezonu serije Novine. Nisam je pogledala ranije jer sam čekala da stigne na Netflix i na kraju nisam ni dočekla. Uglavnom, treća sezona ove serije, čija je radnja smještena u Rijeku, usmjerena je na isprepletenost najrazličitijih odnosa na planu novinarstva, politike i sudstva, odnosa koji prožimaju društvo u cjelini. Što će reći da se serija nastavlja na prethodne dvije sezone, ali s određenim vremenskim razmakom, zbog čega je potrebno malo vremena ako ste napravili veću pauzu u gledanju da sebi pojasnite da niste propustili ili zaboravili neke stvari, već su one jednostavno smještene u taj prazan prostor između druge i treće sezone. Dobro poznatim likovima pridružuju se neki novi, neki stari su pomalo i zaboravljeni ili skrajnuti, zbog pomjeranja perspektive ka onom državnom, ali vjerovatno i ponajbolji dio ove sezone jeste nastavak priče Blage Antića, jednog od možda i najuspjelijih likova, ali svakako od onih koji pokazuju da likovi u seriji najčešće nisu prosto ovakvi ili onakvi, već su uglavnom mješavina raznih oprečnosti. A kad smo već na domaćem terenu, svakako treba spomenuti i seriju Kosti, drugi dio najavljene trilogije Meso–Kosti–Koža. U centru radnje smještena je priča o dvojici imenjaka: Kosti Govoruši i Kosti Gajiću, a njihovi životi, iako na prvi pogled izgledaju ako sušte suprotnosti, isprepleteni sa životima ostalih likova, daju istinski vjerodostojnu i uvjerljivu sliku grada i života u njemu. Ono što je posebno zanimljivo u seriji jeste to da koliko god da obrađuje teške teme i crnilo koje se osjeti u svim sferama života, humor koji s vremena na vrijeme izbija iz replika, postupaka i dosjetki određenih likova funkcioniše sjajno i nekako se gotovo prirodno uklopio u seriju kao cjelinu. Ukupno gledano, Kosti djeluju prilično ujednačenije u ritmu prikazivanja događaja od Mesa, gluma je pohvalna, kao i izbor samih glumaca; o ženskim likovima dalo bi se i te kako, khm, diskutovati (Ljilja je sjajna! Ljilju obožavam!), ali sâm završetak, onakav kakav jeste, barem u mom slučaju, pokvario je dotadašnji uglavnom pozitivan utisak. Šteta.
Pokrili smo dokumentarne serije, pokrili smo domaće igrane, ostale su još strane. Tu bi valjalo spomenuti HBO seriju The Undoing, gdje glavne uloge igraju Nikol Kidman i Hju Grant. Riječ je o jednoj od onih whodunit serija što počinju ubistvom koje poremeti naizgled složne odnose među likovima i njihove na prvi pogled idealne živote. Napetost je zaista prisutna kod gledalaca i teško se oduprijeti tom nagonu da pokušavaš da shvatiš kakav će obrt na kraju ispasti i šta su autori zamislili, iako su odgovori zapravo sve vrijeme i bili tu, bez ikakave potrebe za njihovim skrivanjem i traženjem nekog razrješenja koje će iznenaditi sve i koje niko nije očekivao. I takav kraj, zapravo, možda je i najpošteniji mogući. Dalje, ovo je bio period kada sam se vratila gledanju serije The Crown, tačnije njene treće i četvrte sezone. Treća sezona prati period šezdesetih i sedamdesetih godina, dok je četvrta sezona usmjerena prvenstveno na odnos Čarlsa i Dajane, dakle lokalizovana u osamdesete godine dvadesetog vijeka, tačnije od 1979. do 1990. U ovim dvjema sezonama, između ostalog, pratimo priču o otkrivanju sovjetskog špijuna među kraljičinim savjetnicima, članovima Apolo 11 posade i njihovom prijemu na dvoru, Čerčilovoj smrti, velikoj nesreći u Aberfanu, provali u Bakingamsku palatu, djelovanje Margaret Tačer… Obje sezone odlikuje kvalitet koji se uočavao i u prethodnim dvjema: sjajno konstruisana atmosfera, meandriranje između ličnih priča raznih članova kraljevske porodice i osvrta na istaknute događaje koji su obilježili period koji se prikazuje, fenomenalni kostimi… Onda prelazimo na The Queen’s Gambit, Netflixovu ovogodišnju seriju koja u centar priče stavlja djevojčicu Bet Harmon, koja u sirotištu, uz domara, počinje da se zanima za šah. Njeno zanimanje prerasta u opsesiju, a vrlo brzo se ispostavlja da je djevojčica zapravo genije u tome šta radi. Cijela serija usmjerena je na praćenje njenog odrastanja i šahovske karijere, koju počinje da gradi i razvija nakon usvajanja i učešća na prvom šahovskom turniru, koje uskoro slijedi. Serija možda nije nešto najgenijalnije il najoriginalnije na nivou same priče, ali je zato i te kako lijepa za gledanje (čitaj: sjajni kostimi, fenomenalna glumica i odabrani efekti), a i šahovska zajednica je i te kako zadovoljna jer je serija uspjela u nevjerovatno kratkom roku u velikoj mjeri zainteresovati ljude širom svijeta za šah. A ovomjesečno pisanje o serijama završavamo adaptacijom romana Sali Runi Normal People. Što se tiče radnje samog romana, a i priče koju pratimo u seriji, autorka je nastojala tematizovati odnose među prijateljima, ljubavne odnose i one porodične, pitanje razumijevanja sebe te seksualne odnose, kao i sam problem komunikacije i to kako i neki sitni nedostatak u tom kanalu može izazvati brojne posljedice. Sve su ovo teme koje Sali Runi i te kako zanimaju i koje su razrađene i u njenom prethodnom romanu. Ovdje je sve nekako dublje, mračnije, poteže se i pitanje traume i njenih posljedica, naglašenije pitanje promjene okoline i njene uloge na jedinku. Serija prilično vjerno prati roman i svakako mu daje jednu posebnu, dodatnu dimenziju. Ono što se može zamjeriti romanu, vrijedi i za seriju, ali vjerujem da je Runi zaista uspjela uhvatiti neke suštinske odlike života danas, a serija je sjajno prenijela taj momenat i u sferu vizuelnog.
KRAJ I POČETAK GODINE. Izdanje ovog dnevnika neću dužiti jer za narednu sedmicu spremam ogromni post posvećen pregledu cijele 2020. godine. Već nekoliko posljednjih godina upravo takvim tekstovima završavam godinu, a volim ih iz prostog razloga što me samo njihovo spremanje natjera da još jednom obratim pažnju na sve one dobre stvare, bile to knjige, filmovi, serije, muzika, događaji, određeni proizvodi ili nešto deseto, koje su obilježile ne baš ni tako kratak period. Cijenim da će se i neke od ovih serija naći na tom spisku.
Do narednog čitanja!
Uzivao sam citajuci Vas dupli dnevnik,hronologuju zbivanja,tok
stvari vezanih za sudbinu aktera
naseg doba.Hvala,nastavite gde
ste stali.
Hvala Vama na javljanju, lijepo je to čuti.