Šta li je sad ovo? To je negdje bila prva misao koja mi je prošla kroz glavu kada sam vidjela komentar koji je Tanja sa bloga Little blue book ostavila na jednom od mojih postova, pišući o nominaciji za ono što ste mogli pročitati u samom naslovu – The Versatile Blogger Award. Nisam imala pojma o čemu je riječ, ako ćemo već biti iskreni, ali bilo mi je istinski drago, te sam pojurila do objave na njenom blogu da vidim šta li je sad to.
Prvo i osnovno – zahvaljujem Tanji što se sjetila da pomene i moj blog. Ako neko slučajno nije upoznat s njenim radom, Little blue book je blog koji obuhvata niz raznolikih tekstova, a ono što im je zajedničko jeste inspirativnost i težnja da predstavljaju neku vrstu dnevne doze lijepih stvari i priča. Tako na njenom blogu možete naći tekstove o ishrani i prirodi, ideje za različite recepte, preporuke zanimljivih sajtova i raznolikih internet priča, savjete koji mogu da se primjenjuju u najraznovrsnijim sferama života.
Pravila koja važe za ovu blogersku igricu su sljedeća:
- Zahvaliti osobi koja vas je nominovala.
- Nominovati do 15 blogera/autora sa WordPress-a (može manje, ali ne više od 15) i obavijestiti ih.
- Podijeliti sa svima 7 činjenica o sebi.
- Objaviti sliku nagrade u svom tekstu i pravila.
Da se odmah razumijemo, ono što je najbolja i najzanimljivija stvar u svemu ovome jeste sam čin umrežavanja i povezivanja blogera. Riječ je o fenomenalnom načinu širenja dobrih stvari, zanimljivih autora i inspirativnih blogova, o prilici da se upoznamo sa radom ljudi koji su nam do sada bili možda nepoznati, da dođemo do blogova na koje možda ne bismo naišli tako lako i brzo. U svakom slučaju, prelazim na stvar i u nastavku teksta donosim ono što je traženo pravilima igre: sedam činjenica o sebi.
- Sve radim u posljednjem mogućem trenutku. Ovo možda nije pohvalno, ali mi je svakako prvo palo na pamet. Ako nešto može da se odgodi i uradi kasnije – ja ću to i učinti. Ne, ovo ne znači da obavezno kasnim ili ne stižem da nešto uradim, samo odgađam do posljednjeg mogućeg trenutka. I da, zna biti veoma stresno, ali i dalje se tješim izgovorm da najbolje radim pod pritiskom i u situacijama kada ima puno toga što treba obaviti.
- Trenutno sam u fazi ubjeđivanja sebe da se ne mora kupiti baš svaka knjiga koju poželim čitati ili mi se učini potencijalno zanimljivom. Ta faza podrazumijeva i lagano vraćanje praksi pozajmljivanja knjiga iz biblioteka. Zašto? Jer polako nestaje prostora u kući gdje bi se knjige mogle uopšte držati, a i pitanje je koliko njih ću uopšte otvoriti još koji put u životu.
- Toliko godina farbam kosu u narandžasto, da sam i zaboravila kako mi izgleda prirodna boja kose. Jednom sam se vratila u smeđe, ali mi je dosta ljudi reklo da mi više leži narandžasto nego ta prirodna boja i ja šta ću 🙂 Sada mi je najveća promjena – varijacije u nijansi narandžaste.
- Nikad nisam voljela da odgovaram na pitanje ko ili šta mi je omiljeno nešto ikada (pisac, knjiga, pjesma, boja, hrana), jer nikad nisam znala šta da kažem.
- Uvijek imam potrebu da zapisujem stvari i imam osjećaj da ako nešto ne zapišem (olovkom na papiru, kuckanje ovdje nije opcija), neću to ni zapamtiti. To je razlog zašto samo gomilam nekakve papire, sveske, rokovnike, spiskove.
- Jedan sam samo takav zavisnik kad je riječ o kafi. Mislila sam da ne mogu funkcionisati ako ne popijem šolju odmah nakon buđenja, a onda sam pauzirala dvije sedmice, uz glavobolje i neraspoloženost shvatila da ipak mogu, ali da je sve puno ljepše i lakše uz kafu i vratila joj se.
- Kad naiđem na pisca koji me oduševi, a s kojim se nisam susretala ranije, uzmem pa krenem čitati skoro sve što je napisao i ne mogu se zaustaviti. Tako je bilo sa Pekićem ili Gejmenom. Ta dva primjera mi prvo padaju na pamet. U oba slučaja, riječ je o procesu koji još uvijek traje.
I posljednji dio ovog posta jesu same nominacije drugih blogova i autora, što će reći – niz preporuka nekih sjajnih mjesta i zanimljivih ljudi:
- Hodoljub (ako vas zanimaju priče o putovanjima i divnim mjestima);
- Stsh’s Book Corner (naravno, knjige);
- Bibliovca (još knjiga);
- Lovily (knjige, muzika, serije, lijepe stvari i zanimljivi ljudi);
- Prerazmišljavanje (i da, još malo knjiga, ali i muzike).
Little blue book says
Divnih li reči – hvala od srca! <3 Drago mi je što smo se upoznale. 🙂 <3
Katarina Kostić says
Da ja odmah počnem: 1. Ne umem se zahvaliti tako da to zvuči pismeno.
Ostale nominovane već znam, jedino mi je Little blue book otkriće. Hvala ti na njemu. I na nominaciji. I na rečenicama.
zlatnoruna says
Nema na čemu. I da, posebno mi je drago da si na kraju došla bar do jednog novog bloga.
MamaWallE says
Zlatoruna nominovana si i nam mom blogu, iako si već odradila posao 🙂 Kako su svi koje čitam nominovani, nisam imala izbora, pa nominovala one koji mi se najviše dopadaju 🙂
zlatnoruna says
Hvala ti puno 🙂