Sajamski ulov: 2018.

Mislim da svi znamo da je ovaj post jednostavno morao da se desi. Istina, stigao je sa velikim zakašnjenjem, ali bolje ikad… Da ne bude da će se završiti na pukom nabrajanju naslova koje sam uspjela naći na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Beogradu, pokušaću o svakom djelu da napišem nešto više informacija, barem na nivou obrazloženja zašto se uopšte našlo na mom spisku za kupovinu. Možda neko nađe nešto zanimljivo za sebe, a ako ste već čitali nešto od ovoga, obavezno nam pišite svoje utiske, pa da krenemo…

Počećemo od Kreativnog centra. Njihov štand bio je prvi na koji sam svratila i tu sam našla obje knjige koje sam tražila. Prva je Kakva ženska. O projektu na osnovu kojeg je nastala ova knjiga pisala sam nekada ranije na blogu (ovdje), a svoje mjesto u knjizi našle su ličnosti kao što su Isidora Sekulić, Milica Janković, Anica Savić Rebac, Ksenija Atanasijević, Nadežda Petrović, tačnije, kako to stoji već na koricama, žene koje su bile progresivne kada to nije bilo moderno.  Druga je knjiga Sve je u redu autorke Jasminke Petrović. Za nju sam se odlučila isključivo iz razloga jer sam istinski uživala čitajući drugu knjigu ove autorke: Leto kada sam naučila da letim. Ta knjiga izgleda baš onako kako zamišljate da treba da izgleda književnost za mlade (ovaj prostor ću iskoristiti i da vam je preporučim), pa se nekako nadam da ću makar dio tog osjećaja uhvatiti i u ovoj  njenoj knjizi.

Tu je i štand koji obavezno obiđem svake godine, i to sa sigurnošću da ću pronaći nešto odlično i vrijedno pažnje: Clio. Ove godine našla sam jednu zanimljivu knjigu (ok, bilo ih je više, ali ova se isticala), a to je Strategija Šeherezade autora Kristijana Salmona. Svojevrsni je nastavak knjige Storytelling: ili pričam ti priču, a teme koje je autor obradio obuhvataju pitanje borbe za vlast, njenog očuvanja, razlozima koji dovode do njenog gubitka itd.

Slijede naslovi Kontrast izdavaštva. Nabavila sam peti broj Književne fantastike (o prvim brojevima već sam pisala na blogu: ovdje). Stvaralaštvo Ursule Legvin tema je ovog broja, a tu su i tekstovi o Brajanu Evensonu, razvoju fantastike u francuskoj književnosti, o duhovima u romanu Črna mati zemla… Druga knjiga je Dostojno jest, u kojoj su objedinjeni tekstovi raznih savremenih autora i autorki, poput Lane Bastašić, Ane Marije Grbić, Vladimira Arsenijevića, Jelene Lengold, Dejana Ognjanovića, Marka Pogačara, Gorana Skrobonje, Maje Solar, Mara Tomaša, Srđana Valjarevića i mnogih drugih.

Na štandu Dibidus, kupila sam drugu knjigu Ketrin Arden: Devojka u kuli. Riječ je o nastavku knjige Medved i Slavuj (da, i o njoj sam pisala, pa ako želite, nešto više možete pročitati ovdje). Prvi dio bio mi je zaista zanimljiv, tako da jedva čekam da krenem s čitanjem o nastavku avantura koje čekaju Vasju. Mala napomena: drago mi je da se izdavač odlučio na promjenu fonta, ovako je zaista lakše čitati, iako je onaj font iz prvog dijela imao neku svoju funkciju upotpunjenja atmosfere. Moje oči zahvaljuju.

Slijede dvije zbirke poezije, obje u izdanju Loma. Jedna je Sve drveće, sva deca i svi bicikli u meni Vitomirke Trebovac. Nju sam uspjela pročitati i jedino što mogu reći jeste da ova zbirka poezije zaslužuje najčistiju moguću preporuku. Slijedi nekoliko stihova jedne pjesme, čisto da se uvjerite:

on je rekao

baš je lepa trava ovde

i ja sam se složila

a sve vreme sam mislila

dok smo hodali

da je najtužnije u smrti

ne sama smrt

već sunčan dan

naspram mračne rake.

Druga knjiga je Pesme za žive i mrtve, sabrana poezija Milene Marković. Nisam do sada imala nijednu njenu zbirku, tako da je ovo izdanje došlo kao najbolja moguća opcija. Mala zanimljivost: kad sam došla do štanda Loma, uspjela sam ugrabiti posljednje primjerke ovih dviju knjiga koje su imali u tom trenutku kod sebe. Male pobjede.

Našla sam i knjigu u izdanju Nove knjige koju tražim još od kraja maja ili početka juna ove godine. Riječ je o knjizi Transparentne životinje Stefana Boškovića. Prisustvovala sam njegovoj promociji u Banjaluci, u okviru Festivala književnosti Imperativ, i ostala oduševljena pričom koju je tada pročitao. Sjećam se da mi je prva reakcija bila: E ovako se pišu kratke priče! Naravno, detaljnije utiske javljam čim pročitam i ostale.

Tu je i štand izdavačke kuće Štrik. Tu sam našla knjigu Zovi me svojim imenom, autor Andre Asiman. Da, riječ je o knjizi prema kojoj je rađen film koji se našao u konkurenciji za Oskar 2018. godine. Film je zaista krasan, a vjerujem da ništa drugačije neće biti ni sa knjigom (sama naslovnica je prelijepa, svaka čast). Takođe, ovo je prva knjiga ove izdavačke kuće koju čitam, te me posebno raduje upoznavanje s njihovim radom.

Ok, ovo što je ostalo vjerovatno malo koga zanima, ali red je da se makar spomene. Na prvom mjestu tu je Sintaksa složene rečenice u  savremenom srpskom jeziku, na kojoj su radili P. Piper, M. Alanović, S. Pavlović, I. Antotnić, M. Nikolić i drugi. To mi je ujedno bila i prva stavka koju sam ove godine stavila na spisak. Od knjiga u vezi sa lingvistikom tu su još dvije: Komparacija kroz leksiku i semantiku Sanje Kuljanin i Složeni zavisni veznici u srpskom jeziku Veseline Đurkin.

Za kraj bih spomenula još dvije knjige. Možda ih nisam kupila na Sajmu, ali jesam u toku istog dana, tako da bi bila prava grehota izostaviti ih. Naravno, tu se našla Elena Ferante i knjiga Priča o izgubljenoj devojčici. Čitanje je u toku, a kad završim, obećavam jedan veliki post o sva četiri dijela ove knjige. I na kraju, tu je Kristian Novak i knjiga Ciganin, ali najljepši. Znam da su utisci o ovoj knjizi, gotovo bez izuzetka, izrazito pozitivni, tako da se radujem trenutku kad će i ova knjiga doći na red za čitanje. Neki poseban red nemam isplaniran, stigle su tu i neke knjige nakon Sajma, za neke čekam Noć knjige, ali ako je nešto sigurno: one najbolje će svakako naći svoje mjesto i u okviru nekih od narednih postova na blogu.