Da, završetak oktobra znači jednu stvar: vijeme je za post posvećen sajamskom izvještaju. Ako vas zanima šta sam to probrala ove godine ili jednostavno tražite ideje za čitanje ili eventualno knjigu koju biste poklonili nekome, možda se na ovoj listi nađe nešto zanimljivo. A kako je ovo prva godina da sam provela više dana na Sajmu, mislim da je bilo i očekivano da se kući vratim sa buljukom knjiga, jer lako je umisliti da niste kupili previše knjiga kad svaki dan zbavite samo po dvije-tri i onda ne morate sve odjednom da teglite (istina, do trenutka kad se treba spakovati i krenuti kući, no dobro). Da, možda sam malo pretjerala, ali ne dešava se nešto ovakvo svaki dan i prilično sam zadovoljna odabranim naslovima iako na kraju nisam uspjela naći baš sve što sam tražila. No, da pređemo na knjige…
Krenuću od Štrika, jer sam kod njih kupila prvu knjigu, ali i posljednju, pred sami polazak kući. Maja Anđelou, tj. njena knjiga Znam zašto ptica u kavezu peva, autobiografski roman o autorkinom odrastanju te diskriminaciji i nasilju na koje je nailazila, stajala mi je dugo na Book Depository listi i istinski sam se obradovala kad sam vidjela da će upravo oni prevesti i objaviti ovu knjigu. Druga knjiga ove izdavačke kuće za koju sam se odlučila jeste roman Prilog istoriji radosti autorke Ratke Denemarkove, a za nju sam se odlučila na prvom mjestu jer je riječ o češkoj književnici, a nakon čitanja Ane Bolave, nekako sam osjetila potrebu da se upustim u čitanje još nekog djela koje pripada korpusu savremene češke književnosti. Pored toga, i sama tema djeluje i više nego zanimljivo, jer u srži stoji osuda svih oblika nasilja nad ženama, a autorka se odlučila za postupak kombinovanja faktografskog i fiktivnog.
Tu su i tri knjige izdavačke kuće Areté, Tuđa kost Sanje Savić roman je o sudbinama triju junakinja, smještenim u dvije vremenske ravni. Junakinja, koja je ujedno i naratorka, donosi nam priču o životima svojih dviju baba, povezujući je sa sopstvenim iskustvom. Za ovu knjigu odlučila sam se jer sam već čitala jednu Sanjinu knjigu (Neoštrine iz 2016. godine), tako da sam shvatila da bih voljela pratiti i dalje ono što ova autorka stvara. Sljedeća je knjiga Imigracije poljske spisateljice i novinarke Kaje Malanovske, zbirka priča o životu Poljakinje u Americi, vjenčanju u Indiji, turističkoj posjeti Turskoj… A treća je roman Godine obrnutim redosledom italijanske autorke Nadije Teranove, koji prati priču o sudbinama junaka i junakinja tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka, uz osvrt na politička previranja, nasilje i brz tempo promjena u svijetu.
(U ovom trenutku sam shvatila da sam, valjda podsvjesno, uglavnom birala knjige spisateljica, što me sad posebnu obradovalo.)
Prelazimo na štand jedne nove i veoma zanimljive, ako je suditi po do sada objavljenim naslovima, izdavačke kuće: Darma. Kod njih sam se odlučila za dvije knjige. Jedna je Najplavlje oko, prvi roman sjajne Toni Morison (post o knjizi ovdje), koji prati priču o životu djevojčice crnkinje iz jedne problematične porodice, a druga knjiga je Tamo, tamo, prvi roman koji je napisao Tomi Orandž. Riječ je o djelu sastavljenom od priča i tokova svijesti 12 međusobno različitih stanovnika Ouklanda, kojima je zajednička crta indijansko porijeklo. Riječ je o romanu koji se ove godine našao u najužem izboru za Pulicerovu nagradu i moram priznati da mi je bilo mnogo drago kad sam vidjela da neko kod nas, slobodno možemo reći tako brzo, objavljuje jedan ovakav roman. U svakom slučaju, moram još jednom reći da mi se zaista dopada izbor naslova koje su odlučili da objavljuju i jedva čekam sva buduća čitanja.
Sad već stižemo i do Loma, gdje za divno čudo nisam ove godine uzela ništa od poezije, ali vjerujem da to donekle objašnjava i izbor romana u nastavku. Tu je Čvor na omči Draška Sikimića i Nemoj me buditi Marka Tomaša. Pored njihovih romana, odlučila sam se i za Milicu Vučković i njen roman Boldvin.
Na štandu Geopoetike odabrala sam dvije knjige Sali Runi, Normalni ljudi i Razgovori s prijateljima. Planirala sam prvobitno da naručim ove knjige na engleskom, ali cijena je ovaj put prevagnula nad izgledom korica. Znam da su utisci nekako podijeljeni, ali mnogo se radujem ovom čitalačkom iskustvu, jer rekla bih, po onome na šta sam do sada nailazila, da njen rad spada u red možda trenutno i najaktuelnijih mladih savremenih književnih glasova, na nekom širem planu. Na Deretinom štandu sam kupila knjigu Agi i ja, autorke R. H. Palasio, na molbu najmlađe sestre, koja mi je više puta ponovila da bi čitala ovo.
Tu su i knjiga Raščinjavanje roda Džudit Batler, koju sam našla na štandu Šahinpašića, kao i dva broja Art + Media časopisa: Television Series i Corporeal Archives sa štanda FMK knjiga.
Onda još dvije knjige izdavačke kuće Booka: Mračna kći Elene Ferante (jer jednom kad kreneš čitati Ferante, izgleda, ne staješ, bez obzira na to šta te čeka u svim tim drugim knjigama) i Sedma funkcija jezika (Loran Bine).
Eto ga, vjerovatno sam nešto zaboravila, a ima tu i nekih zanimljivih knjiga koje je odabrao moj čovjek i koje svakako planiram da čitam, poput dva izdanja Partizanske knjige (Daša Drndić Canzone di guerra i Ana Vučković Yugoslav), knjige Varljiva slučajnost Nasima Nikolasa Taleba, u izdanju Heliksa, kao i Tajna džema od malina Karima Zaimovića (takođe Šahinpašić).
Takođe, bilo je tu i nekih knjiga do kojih nisam uspjela doći, poput trećeg dijela Ketrin Arden u izdanju Dibidusa, koji se rasprodao samo tako, a posljednji primjerci su se mogli kupiti samo u kompletima (a možda je i bolje, jer ni drugi dio, koji sam nabavila prošle godine u Beogradu, nisam počela čitati) i još nekih primjera stručne literature. Ako ste čitali već nešto od ovoga, pišite utiske ili jednostavno podijelite šta ste to vi zanimljivo pronašli na Sajmu ili nekad u posljednje vrijeme.
Leave a Reply