Razglednica iz Zagreba

JER KAKO ZAPOČETI GODINU AKO NE MALIM BIJEGOM OD STVARNOSTI…

Jedna od ljepših tradicija koje čovjek u mene i ja imamo, a svi znamo da je tradicijom sasvim opravdano nazvati nešto što se dešava već treću (!) godinu zaredom, jeste odlazak na neko kratko putovanje na samom početku godine. Uglavnom taj mali bijeg uglavimo između trećeg januara i Božića, a kratkoća perioda definitivno utiče na izbor lokacije, tako da završimo u nekim ne baš udaljenim mjestima, jer kad na raspolaganju stoje svega tri ili četiri dana, najmanje što osobi treba jeste komplikacija kombinacija koje se tiču prevoza. E tako smo ove godine završili u Zagrebu i evo kratkog pregleda utisaka koji dođu kao neka digitalna razglednica iz Zagreba. Napomena: nedavno sam sasvim slučajno obrisala nekih 500 slika na telefonu, a među njima su, naravno, bile i slike iz Zagreba, tako da u nedostatku nekih dodatnih, tu su kolaži načinjeni od onih koje sam već objavljivala na Instagramu.

KNJIŽARE. Da se ne lažemo već na samom početku, knjige u Zagrebu uopšte nisu jeftine kada se uporede sa cijenama kod nas. Neka vrlo jednostavna tanana knjižica mekog poveza rijetko će koštati ispod 90 kuna i to je sigurno jedan od osnovnih razloga zašto se s ovog puta nisam vratila kofera punog knjiga. A ako uzmemo u obzir šta se sve može naći po knjižarama, trebalo je iz njega sve da kipi. Izbor naslova je zaista fenomenalan i ta fenomenalnost pokazuje se i kad je riječ o domaćim autorima i kad je riječ o prevodnoj književnosti, ali i kada je riječ o knjigama na engleskom. A ako bismo tu fenomenalnost da izdignemo za još jednu stepenicu, onda bi valjalo spomenuti i to da je većina knjiga zaista na zavidnom nivou kad je riječ o samom dizajnu i idejnim rješenjima. Divota je bilo gledati, listati, okretati i upoređivati. Još jedna napomena u vezi sa cijenama knjiga jesta ta da iako se rijetko nailazi na knjigu čija je cijena ispod devedesetak kuna, pa bila ona i vrlo jednostvano urađena, tako se vrlo često može naići na veoma kvalitetno odrađene primjerke, tvrdog poveza i odličnog kvaliteta papira, koji su, kada se u obzir uzme takav nivo izrade, svakako cjenovno vrlo prihvatljivi. Ja sam ovu posjetu zagrebačkim knjižarama iskoristila da odem u Znanje i nabavim primjerak Priča za laku noć za mlade buntovnice i jedini komentar koji za sada mogu dati jeste: i neka sam (o, da, očekujte u bliskoj budućnosti post).

KAFA, SLATKIŠI, PIVO. Ako tražite prelijepo i mirno mjesto za kafu, onda svakako morate posjetiti mjesto koje sam otkrila ove godine, a koje me toliko oduševilo da ga uvrštavam na listu obaveznih stanica kad je riječ o svakoj narednoj posjeti ovom gradu. Riječ je o presimpatičnom kafiću Finjak, koji se nalazi u Vlaškoj ulici, nekih desetak minuta hoda od Trga bana Jelačića. Ima prekrasnu malu baštu, a unutrašnjost je podijeljena na dva dijela, što sam ja otkrila tek sutradan, kad je bio, na moju veliku žalost, neradni dan, što me onemogućilo u namjeri da jutarnju kafu i drugog dana popijem baš tu. Ako vam treba mjesto gdje možete popiti kafu okruženi plišanim medvjedićima, abažurima za čiju su izradu poslužili šeširi i gramofonski mehanički zvučnici u obliku trube, prelijepim starinskim ogledalima i pomasivnim kristalnim lusterima, onda nema potrebe da mislite dalje. To je to.

Dalje, ako vam se jede nešto slatko i želite da se potpuno uništite, toliko da vam u narednih 15 dana ne padne nivo šećera, onda biste mogli obići Trdelnik i tu probati poslasticu po kojoj sam lokal nosi ime. Napomena: ne pokušavajte jesti u hodu ako ste se odlučili za namaz i nipošto (ALI NIPOŠTO) bez salvete ili u nečem bijelom. Vjerujte mi. I uživajte u mirisu toplog peciva, šećera, cimeta i badema. Majko.

A kad je riječ o pivu, onda tu odmah, bez ikakvog razmišljanja, iskače jedna stvar. Grička vještica i neka od pivnica Medvedgrad. Ok, može se ovdje dodati i svako drugo pivo koje oni prave, ali ovo je ipak na prvom mjestu. Zašto? Zato što je pitko, jako (7,5%) i sjeda u svako doba dana i u svim prilikama, uz hranu ili bez nje.

I to bi bilo to za ovo druženje. Od koga je i dosta je. Mnogo šta je još moglo da se nađe ovdje, ali od ljudi koji su svoja tri dana odmora iskoristili tako što su šetali i šetali i jeli i šetali i pili i šetali i pili i šetali i dosta je. Sreća pa nam se desio maj u januaru, kad je riječ o vremenskim prilikama, inače bi vrlo vjerovatan scenario bio onaj u kojem se kući vraćamo kotrljajući. Hvala suncu i lijepim zagrebačkim ulicama, koje su kao stvorene za kilometarske šetnje.