Prvi post koji objavljujem na blogu u ovoj godini neka je vrsta pregleda onoga što je bilo najčitanije, najpopularnije i izgleda najzanimljivije u 2019. Kao što ćete vidjeti, ima tu nekih starih postova, koji se na ovoj listi održavaju već koju godinu, ali ima i nekih novijih. Ono što me posebno raduje jeste to što su tematski raznoliki, tako da se na blogu čitalo i o knjigama i o planiranju i o nekim ličnim izborima. Da ne dužim, evo kojih je to pet objava koje su u toku 2019. godine bile najčitanije na ovom blogu.
Na petom mjestu našao se post posvećen romanu Lane Bastašić Uhvati zeca. Riječ je o romanu koji je prošle godine ušao u finale izbora na NIN-ovu nagradu, što je svakako doprinijelo povećanom interesovanju. Roman definitivno i ovom prilikom preporučujem, a ako vas zanima šta vas to čeka ako se upustite u čitanje, bacite pogled i na post.
Na četvrtom mjestu, kad je riječ o čitanosti, nalazi se post posvećen izboru najboljih knjiga, filmova, serija, kao i muzike do kojih sam došla u toku 2018. godine. Ovakve postove redovno pravim na kraju svake godine, a činjenica da u sebi sadrže pravo jedno more preporuka negdje objašnjava zašto se gotovo uvijek nađu među najčitanijim. U pregledu 2018. godine, tako, možete čitati o Luzitaniji Dejana Atanackovića, zbirci In a Sentimental Mood Ivane Bodrožić, o serijama kao što su Patrick Melrose ili Jutro će promeniti sve, o filmovima The Florida Project ili Lady Bird i o mnogim drugim stvarima koje su mi na neki način obilježile 2018.
Jedan od relativno starijih postova koji se takođe gotovo uvijek nađe na ovoj listi jeste onaj posvećen planiranju, tačnije bulet dnevniku. Za razliku od ljudi koji ovaj planer vide kao idealan za ispoljavanje kreativnosti i uopšte te neke vizeulne i estetske strane svoje ličnosti, ja svoj vodim prilično minimalistički i bez nekih posebnih ukrašavanja i ilustracija. Da budemo iskreni, što ga duže koristim, nastojim sve više i više da ga pojednostavim i učinim što preglednijim i funkcionalnijim. Ali glavna ideja ostaje ista: jedan planer koji objedinjuje sve i u kojem imate pregled obaveza na godišnjem, mjesečnom, sedmičnom i dnevnom nivou.
Kad sam tek čula za Rupi Kaur i kad sam postala svjesna njene gotovo nenormalne popularnosti, gotovo odmah sam poželjela da vidim o čemu je tu riječ. A od trenutka kad sam napisala prvi post o njenoj knjizi, to je postao i ostao jedan od najčitanijih tekstova ikad. Ima među njenim pjesama zaista svega, ima onih loših, nezanimljivih, ali ima i nekih koje definitivno idu u red uspješnih. Ovdje bih pomenula jednu koju uvijek izdvajam:
our backs
tell stories
no books have
the spine to
carry-women of color-
A kao najčitaniji post u toku 2018. godine stoji onaj posvećen brendu The Ordinary. Tu sam pisala o nekim osnovnim podacima o kompaniji uopšte, o tome kako naručiti proizvode, ali i o mojim utiscima nakon korištenja prvih stvari koje sam odabrala. Kao što se da naslutiti iz teksta, prvi utisci za sva tri proizvoda o kojima sam pisala bili su “ok, ali ništa posebno i revolucionarno”. Trenutno ne koristim nijedan od tada spomenutih proizvoda, ali upotrebljavam redovno neke druge, tako da je nekad uskoro možda vrijeme za neku ažuriranu verziju posta i za nove utiske.
Toliko za ovaj post. A ako imate prijedloge ili ideje šta biste sve voljeli da čitate na blogu ili jednostavno šta vam je to najzanimljivije, slobodno javljajte u komentarima.
Leave a Reply