Čudesne sitnice: Kratak osvrt na dva romana u Deretinom izdanju

Prvo što sam uočila u vezi sa ovim dvjema knjigama, ako ćemo da budemo potpuno iskreni, jesu upravo njihove naslovnice – jedna plava sa skicom lica, a druga prikaz zgrade sa mnoštvom prozora – obje fanstastične u svojoj jednostavnosti. To mi je bilo dovoljno (a često treba i mnogo manje) da se zainteresujem za njihov sadržaj i ono što dolazi nakon divnih naslovnica, a nakon toga mi je već bilo jasno da bih mogla da ih se dokopam. Pomišljeno – učinjeno.

Pored oku ugodnih naslovnica, ono što povezuje ove dvije knjige jeste i izdavač. Naime, riječ je o Dereti. U njihovom izdanju Čudo je objavljeno 2015, a Sitnice koje život znače 2016. godine.

Roman Čudo djelo je autorke R. H. Palasio, koja je dvadeset godina radila kao dizajnerka korica za knjige, a onda odlučila da jednu knjigu i napiše. Riječ je romanu u kojem autorka problematizuje pitanje izopštenosti i drugačijeg, uzimajući za osnovu priču o dječaku rođenom s tjelesnim deformitetom koji je nemoguće prikriti. Riječ problematizuje ovdje je vrlo prikladna, jer je ukupan sadržaj podijeljen u nekoliko dijelova, a svaki od njih prikazan je iz perspektive različitog lika koji preuzima ulogu naratora. Tako život jednog drugačijeg dječaka pratimo iz njegove perspektive, ali i iz perspektive njegove sestre, kao i njegovih prijatelja i poznanika. Svi oni iskazuju stav u vezi sa pozicijom dječaka Avgusta Pulmana, ali u glavni narativ ugrađuju i priče o sebi i viđenju sebe u odnosu na njegov položaj.

Znam da nisam običan desetogodišnjak. Mislim, naravno, radim ja i obične stvari. Jedem sladoled. Vozim bicikl. Šutiram loptu. Imam Iks-boks. Sve me to čini običnim. Valjda. I osećam se obično. Iznutra. Ali znam da od obične dece druga obična deca ne beže vrišteći sa igrališta. Znam da u običnu decu ne pilje kuda god da krenu.

_________________________________________________

Avgust je sunce. Mama, tata i ja smo planete u orbiti oko Sunca. Naša rodbina i prijatelji su asteroidi i komete koje lebde oko planeta u orbiti oko Sunca.

(…)

Navikla sam na takav poredak u svemiru.

Sitnice koje život znače napisao je italijanski pisac Lorenco Marone, a za razliku od R. H. Palasio, njemu ovo nije prva knjiga. Prije ovog romana objavio je i knjige Daria (2012) i Novanta (2013). Za razliku od Čuda, gdje se u ulozi junaka javlja dječak, ovdje je glavni lik starac imena Čezare Anuncijata.

Zovem se Čezare Anuncijata, imam sedamdeset sedam godina i protraćio sam sedamdeset dve godine i sto jedanaest dana. Potom sam shvatio da je došao trenutak da istinski uživam u stečenom poštovanju.

Roman prati priču o svakodnevici glavnog lika, a u tu svakodnevicu se upliću i s njom se prepliću životi ostalih likova – njegove djece, njegovih prijatelja i komšija, kao i sjećanje na život njegove pokojne supruge. Tim preplitanjem nastaje mješavina suprotstavljenih ali komplementarnih pozicija i odnosa: ciničnost junaka dopunjena je njegovom iskrenom željom da pomogne, želja za uređivanjem tuđih života suprotstavljena je nemogućnosti da se sredi sopstveni, mnoštvo ličnih i tuđih nesreća i previranja (spoznaja određenih pojedinosti u vezi sa pokojnom mu  ženom, bračni problemi njegove ćerke, homoseksualnost njegovog sina, problemi u životima komšija, prijatelja i poznanika – mačkarke Eleonore, koja ne želi da proda stan u kojem stanuje; Marina, koji godinama ne izlazi iz stana; odnos sa prostitutkom Rosanom; nasilje koje trpi nova komšinica – mlada Ema), zaokruženi tragedijom kojom završava život jednog lika (uz nagovještaj smiraja drugog), ipak završava kataloškim nabrajanjem svih onih sitnica koje život znače – svih stvari koje junak romana voli.

Ne mogu, volim da se šegačim, da zbijam šalu sa životom, volim lepe žene i velike sise. Ali volim ja još mnogo toga. Na primer, volim mirise iz kuhinje što se šire kroz otvorene prozore, zavese što se leti lagano odižu ne bi li propustile vetar.

(…)

Volim ulice sa drvoredima. Volim miris starih bakalnica kakvih više nema. Volim ulične svirače. Volim boju paradajza i miris kreme na koži. Volim letnja popodneva ispunjena zovom zrikavaca. Volim da izvučem jednu špagetu iz ključale vode i da je zagrizem.