Kraj još jednog mjeseca znači da je vrijeme za još jedan pregled pročitanih knjiga. Istina, nema ih puno, ali prilično su međusobno različite. O njima do sada nisam nikako pisala, ne računajući kratke zapise na Goodreadsu, tako da slijedi neka sažeta verzija prvih utisaka kad je riječ o majskim naslovima, uz napomenu da su knjige poredane hronološki, onako kako sam završavala njihovo čitanje.
Moja baka vam se izvinjava, Fredrik Bakman
Nova knjiga Fredrika Bakmana, autora romana Čovek po imenu Uve, nosi naslov Moja baka vam se izvinjava i prati priču o sedmogodišnjoj (pardon, skoro osmogodišnjoj) djevojčici Elsi, njenoj baki, porodici, stanarima jedne zgrade, bićima i događajima iz nekih neobičnih kraljevina. Iskrena da budem, na samom početku malo sam se “uplašila” da će ovo biti knjiga u kojoj će centralni lik biti ženski Uve. Srećom, nije bilo tako.
E, sad, knjiga je na kraju ispala lijepa, mnogo lijepa. Priče o različitim likovima, stvarnostima, pogledima na svijet slile su se u jednu toplu i gotovo bajkovitu predstavu života. To bi bilo pojašnjenje ovog “lijepa”. Ali ipak bilo je tu nekih manjkavosti, jer koliko god da je zanimljiva ideja o povezivanju svijeta bajke i stvarnosti u kojoj obitavaju likovi, gdje se te veze čitaocu otkrivaju postepeno, po nijansa kroz svako novo poglavlje, ideja da se svi smjeste u jednu zgradu svakako nije baš najzanimljivija opcija, prije je olakšavajuća okolnost. Imala sam utisak da se na pojedinim likovima, možda i svim, moglo i te kako još raditi, jer me pratio osjećaj da se u određenim momentima prenaglo mijenjaju kad je riječ o odlukama koje donose i postupcima koji im se pripisuju. U svakom slučaju: lijepo, slatkasto, tužnjikavo, simpatično, negdje na idejnom planu još i zanimljivo.
Ilon Mask: Tesla, SpaceX i potraga za fantastičnom budućnošću, Ešli Vens
Iz jednog miksa fantastičnog svijeta i svakodnevice koju živimo selimo se u nešto što se definitivno može shvatiti kao još jedna mješavina takve vrste. Zašto? Zato što ono na čemu radi Mask svakako stoji na granici između stvarnosti i fantastike, pri čemu svakim danom pomjera granice među ovim dvjema sferama, otkidajući komade onoga što bismo svrstali u SF budućnost i uklapajući u slagalicu svijeta u kojem trenutno živimo. Ok, dosta fasciniranosti Maskovom ličnošću, red je da pređemo na samu knjigu. Knjiga prikazuje uspone i padove u Maskovom životu, prvenstveno one na poslovnom planu, ali uz doticanje i ličnog života, počev od njegovog djetinjstva u Južnoafričkoj Republici, preko odrastanja, dolaska u Kanadu u Ameriku, pa do razvoja projekata i kompanija kao što su Zip2, Paypal, SpaceX, Tesla, Solarcity…
Ovo definitivno nije jedna od onih knjiga u kojima se pretjerano idealizuje ličnost o kojoj se piše, našlo se ovdje i te kako mjesta za iznošenje nekih “nezgodnih” crta ličnosti ili postupaka i odluka koje je Mask donosio, što je vjerovatno rezultat i toga da je autor knjigu pisao iz dva dijela: prvi dio prije nego što je Mask odlučio da pristane na saradnju i drugi dio nakon njegovog prihvatanja da bude dio ovog projekta. Knjiga je odličan korak ka upoznavanju svega onoga što ovaj čovjek sa svojim saradnicima radi. Istina, bilo je nekih momenata koji su se možda mogli i izbjeći (npr. stalno ponavljanje kako je Mask dolazio u kožnim cipelama i firmiranim farmerkama; ok, shvatili smo), ali na kraju riječ je o vrlo zanimljivom i dobro raspoređenom sadržaju.
Leto kada sam naučila da letim, Jasminka Petrović
Sjećam se da sam prvi put čula za ovu knjigu nekad kad je tek izašla i već tad mi je bila zanimljiva (jer okosnicu radnje čine i sljedeće stavke: Hvar, djetinjstvo, bake, odrastanje), ali nekako smo se uvijek mimoilazile. Iskoristila sam priliku kad sam je vidjela u knjižari u Nišu i definitivno se nisam pokajala. O čemu je ova knjiga? O moru, Hvaru, djetinjstvu i odrastanju, bakama, porodici, prijateljima, ljubavi, smrti, upoznavanju, strahovima, sumnjama, cukama, neznanju i o čemu već ne. Pitka do krajnjih granica, ja sam je uzela u ruke i nisam je ispuštala dok nisam došla do kraja. Jedna od zanimljivijih stvari svakako mi je bilo to vrlo uspješno (barem je meni tako izgledalo) kombinovanje na prvi pogled banalnih stvari (tipičnih tinejdžerskih problema, koji njima u tom trenutku izgledaju kao sve samo ne kao nešto banalno) i nekih vrlo ozbiljnih tema (od prihvatanja i pronalaženja sebe te identifikovanja sebe u grupi/zajednici do nekih društvenih pitanja i osvrta na ratna dešavanja). Vrlo lijepo.
Toliko za ovo mjesečno druženje ovog tipa. Ako ste čitali nešto od ovoga ili imate ideju za nešto slično, pišite u komentarima. Možda damo nekome ideju šta sljedeće da stavi na svoj spisak za čitanje, a to je gotovo uvijek dobra stvar.
Leave a Reply