Jer uvijek je dobro vrijeme za malo inspiracije…
Little Black Book spada u red onih knjiga koje bi trebalo da vam posluže kao neka vrsta modernog vodiča kroz karijeru, knjiga uz koju će uvijek ići neka odrednica tipa “ono što treba svakoj (kreativnoj) ženi”. Iako nemam običaj da čitam knjige koje se tiču ličnog usavršavanja, a mislim da za svog skromnog života nisam nijednu ni pročitala, hrpa obaveza koje samo iskaču sa svih strana natjerala me da sve više obraćam pažnju na knjige koje se na neki način dotiču pitanja organizacije. Istina, neko bi mogao reći da svako za sebe zna šta mu najbolje odgovara i kako da isplanira svoje vrijeme i obaveze, ali ja sam tu trenutno otvorena za sve dodatne prijedloge, savjete i ideje.
The Little Black Book, ovaj obimom skromni knjižurak, na nešto preko stotinak strana donosi niz savjeta raspoređenih u nekoliko poglavlja (Foreword, Getting It Done, Overcoming Creative Blocks, Building Your Brand, Public Speaking 101, Money Talks Part 1: Knowing Your Worth, Money Talks Part 2: Taking Care of Business, Back to School, The Art of Networking, Looking After Number One, Q&A, Appendix), gdje u prvom dijelu knjige savjete i prijedloge daje sama autorka, koja je na čelu platforme Women Who, a Q&A dio sadrži savjete raznih žena iz različitih sfera djelovanja. Da ne dužim dalje sa predstavljanjem sadržaja ove knjige, evo nekoliko stvari koje sam ja zaista naučila (ili bar tako mislim) čitajući je.
Vrijeme je bitno. Ma šta kažeš? Ok, svi smo svjesni toga da je obraćanje pažnje na vrijeme ključna stvar kad je riječ o bilo kakvom pokušaju organizovanja i da je upravo vrijeme ključni problem kad god zapadnemo u krizu tipa “nema šanse da stignem ovo” ili “treba mi još samo jedan dodatni dan”, ali ovdje mislim na pitanje koje su to sitnice u vezi s vremenom koje zaista mogu pozitivno uticati na produktivnost. Neki od silnih prijedloga te vrste u ovoj knjizi jesu: ustajanje sat vremena ranije nego inače (ne zvuči loše, jer dobar dio moje radne sedmice podrazumijeva rad od kuće, a često je baš taj sat ono što mi nedostaje na kraju dana), fokusiranje isključivo na jednu stvar u jednom trenutku, postavljanje rokova i onda kad ih u suštini nema (ovo važi za sve one “sitnice” koje vučemo sedmicama i mjesecima jer znamo da ih možemo završiti kad želimo, a baš nas one često znaju uvaliti u gužvu).
Internet je super, ali mora postojati granica. Da, ovo zna biti problem, jer se tako često desi da nevjerovatnu količinu vremena provedem na internetu iako je to u suštini ono što mi je najmanje bilo potrebno (realno, ko ne spada makar povremeno u ovu grupu). Kakvi su to prijedlozi koji se javljaju u ovoj knjizi, a da nisu oni “pa jednostavno nemoj biti na netu sve vrijeme”, jer znamo da oni baš i ne funkcionišu: izbjegavanje čitanja mejlova odmah ujutro (ovo ima smisla, jer nekad to što pročitamo može da nam odvrati pažnju od centralnog zadatka koji je trebalo da obavimo tog dana ili nas jednostavno usmjeri ka rješavanju obaveza koje su mogle i da sačekaju), obavezno priuštiti sebi vrijeme kad smo offline, makar to bilo samo pola sata ili sat vremena pred spavanje, jer često i ne budemo svjesni toga koliko razni članci, statusi, notifikacije, mejlovi, objave i slične stvari znaju da nam odvuku pažnju i koliko su u stanju da onesposobe čovjeka za bilo kakav konkretan i kvalitetan rad.
Ne treba zanemariti ulogu prostora. Jedna od najboljih stvari koje sam uradila za svoju produktivnost svakako jeste to što sam radni prostor izdvojila u poseban kutak kuće. Ranije sam većinu posla obavljala zavaljena na kauču ili za trpezarijskim stolom, vodeći se time da je to dobra strana laptopa i da tu nefiksiranost za jedno mjesto treba iskoristiti, međutim onda sam uvidjela da se čitava kuća pretvara u prostor za rad, sa hrpom pratećih papira i drugih sitnica koje neizostavno stvaraju haos, tako da me stigla misao da bi možda trebalo da i prostorno razgraničim rad i sve ostalo. I to se pokazalo fenomenalno, jer nije više bilo glasova s televizije, stalnog uzimanja telefona, bacanja pogleda na neke sitnice po policama, brzinskog listanja novina i svega ostalog, a i mnogo je lakše zaista početi s poslom ako vas okruženje samo na rad i asocira.
Krajnje je vrijeme za detaljnije organizovanje sopstvenog budžeta. Khm, da. U suštini, jedna od konkretnijih stvari koje se u ovoj knjizi navode jeste pokušaj rasporeda redovnih primanja u odnosu 50/30/20, gdje bi bilo idealno da najviše 50% ide na osnovne stvari kao što su stanarina, režije, prevoz i hrana, a 20% na plaćanje potencijalnih dugova i izdvajanja za štednju. Preostalih 30% je za zabavu (šta god ona podrazumijevala: odjeću, knjige, putovanja, izlaske i slično). Naravno, ovakav odnos dat je samo kao nekakav okvirni primjer i treba se uskladiti sa ličnim potrebama i uslovima života (ali meni zvuči kao dobra početna ideja za organizovanje na ovom polju).
Nekad je bitnije posvetiti malo više vremena sebi nego poslu. Mislim da je ovo stavka koju većina nas zaboravi kada se nađe u velikoj stisci s vremenom, kad rokovi pritisnu i kad nam se čini da će nas progutati more obaveza i nezavršenih zadataka. Iako tada izgleda da je bilo kakvo ustajanje od računara, knjige ili čega već drugog što nam je potrebno za posao čista ludost i ravno samouništenju, činjenica je da je nekad zaista bitno napraviti pauzu i odstupiti malo. Ne znam za vas, ali meni se više puta dešavalo da do rješenja nekog problema s kojim se mučim duži vremenski period dođem upravo u momentu kad o njemu intenzivno ne razmišljam, tj. onda kada se malo od njega odmaknem. Čudno je to, ali izgleda da radi. Šta u tim momentima izgubljene inspiracije ili pretrpanosti neispunjenim zadacima možemo uraditi? Ovo su neki od prijedloga iz knjige: odvojiti vrijeme za ručak i samo ručak, jer je to predah koji je mozgu i tijelu potreban da napune baterije, tako da je svaki pokušaj multitaskinga ili buljenja u računar i telefon u tom momentu jedna velika greška i prekidanje tog procesa napajanja; stvarno ustati i otići u šetnju, nebitno koliko kratka ona bila; uspostaviti jasne granice, makar na nivou pravila koja podrazumijevaju neodgovaranje na mejlove u večernjim ili noćnim satima.
Iz ovog relativno kratkog pregleda knjige The Little Black Book svako može zaključiti da ova knjiga ne donosi hrpu nekih savjeta koji će odmah od vas učiniti najorganizovaniju i najuspješniju osobu ikad, ali to joj nije ni cilj. Autorka nam daje savjete o različitim aspektima života i gotovo je zadivljujuće koliko toga je stalo u knjižicu koja se pročita za svega nekoliko sati, ako i toliko (mada sam je ja ostavljala isključivo za čitanje pred spavanje, tako da sam malo i odužila). U svakom slučaju, našlo se u ovoj The Little Black Book ponešto što mi izgleda kao vrlo praktičan savjet i mnogi su djelovi znali da djeluju prilično motivišuće i da ostave onaj utisak volje i želje da se riješe mnoge stvari koje su se nakupile, a to je, ako mene pitate, dovoljno za knjigu ovog tipa.
____________________________
Knjigu The Little Black Book je moguće naručiti sa stranice Book Depository, a trenutna cijena iznosi 4,72 evra. Knjiga ima 128 strana, meki povez.
Leave a Reply