Martovski Book Tag

Za početak marta – još jedan Book Tag. Prethodni book tag je objavljen prije neka dva mjeseca (možete čitati OVDJE), a ideju za ovaj našla sam na blogu Stsh’s Book Corner (predlažem da obavezno pogledate i njene odgovore na ova pitanja, meni su bili zaista zanimljivi). 

Koja knjiga je najduže na tvojoj polici nepročitana?

Ovo je prilično teško pitanje, s obzirom na to da postoji gomila nekih knjiga za koje imam osjećaj kao da su oduvijek tu. Ali ako suzim izbor na knjige koje sam sama kupila, onda mislim da je jedan od glavnih kandidata Oskar Davičo sa svojom Pesmom. Sjećam se da mi se pri samoj kupovini već motala misao da to nikad neću ni pročitati, ali je cijena bila dovoljno niska da mi ne padne na pamet da je ne uzmem. I tako ona sad čeka. I rekla bih da će se načekati.

Koju knjigu sada čitaš, koja je posljednja knjiga koju si pročitala i koju knjigu ćeš čitati sljedeću?

Odogovor na ovo pitanje opravdava fotografiju na početku posta. Sad čitam Through the Language Glass, prije nje sam čitala Stajnbekove Plodove gneva, a ono što mi dolazi sljedeće jeste Bumerang Berislava Blagojevića.

Koju knjigu svi vole, ali je ti mrziš?

Nisam sigurna koliko ljudi vole ovu, ali mi je prva pala na pamet – Simo Matavulj i Bakonja fra Brne.

Za koju knjigu uporno govoriš da ćeš je pročitati, ali vjerovatno nećeš?

Možda Saramagovo Putovanje kroz Portugaliju. Saramaga zaista volim, ali s ovom knjigom imam neki čudan odnos. Uglavnom su reakcije ljudi koji su je čitali nekako mlake i bez oduševljenja, a ja sam je uzela prošle godine kada je trebalo da idem u Portugal. Do puta na kraju nije ni došlo, pa sam i ja nekako izgubila želju da ovo čitam iako stalno spominjem da ću je uvrstiti čim stignem.

Koju knjigu čuvaš za penziju?

Kako je krenulo, Satanske stihove. Nekad davno, još u srednjoj školi, uzela sam da je čitam i shvatila da sam ipak možda malo poranila. Ostavila sam je da sačeka da malo odastem. I eno još čeka.

Posljednja stranica: virneš li pozadi da saznaš kraj ili čitaš redom?

Ranije sam imala običaj da virnem, o da. Nekako sam odmah htjela da vidim na čemu sam i da s tim saznanjem idem kroz knjigu. Više ne. Nisam od onih ljudi koji se toga užasavaju i mislim da ne može baš uvijek da pokvari sam čin čitanja, ali prestala sam to da radim i sad samo redom.

Izjave zahvalnost: traćenje papira i mastila ili zanimljiv dodatak?

Zavisi. Nekad ih samo preletim, jer me ne znaima spisak nekih nepoznatih imena, a nekada su vrlo lijepo i napisane i daju nam neki dodatni uvid u knjigu i sam proces njenog stvaranja. Gejmenove zahvalnice, recimo, uvijek čitam.

S kojim likom iz knjige bi se zamijenila?

Ovo je još jedno od onih pitanja koje te natjera da ustaneš i obilaziš police s knjigama. Možda Ričard iz Nikadođije, to bi moglo biti zanimljivo.

Imaš li knjigu koja te podsjeća na nešto u tvom životu (mjesto, vrijeme, osobu)?

Da sam pročitala onog Saramaga i da sam otišla u Portugal, imala bih. Šalim se. Možda Hajdi, jer je to možda i prva knjiga koju sam dobila od bake. I Noć u Lisabonu, koja me podsjeća na čo’eka u mene, jer mi je on preporučio, a kasnije i poklonio.

Koja knjiga je bila s tobom na najviše mjesta?

Da, vučem knjige skoro pa uvijek sa sobom, ali samo dok ih čitam i to je to. Tako da imam osjećaj da su sve manje-više u jednakoj poziciji ovdje. Možda Autostoperski vodič kroz galaksiju i to iz prostog razloga što sam ga nosila na ljetovanje koje je podrazumijevalo prilično dug put autobusima i vozovima.

Lektira koju si mrzila u srednjoj školi, ali je ispala dobra poslije dvije godine?

Don Kihot! Nisam je čestito ni pročitala u srednoj i kada je trebalo da odgovaram, dobila sam opciju Šekspir – Servantes. U odnosu na Kihota, Hamlet mi je bio oličenje lude zabave, tako da je odgovor bio jednostavan. Uglavnom, na faksu sam došla o zaključka da jednostavno moram to da pročitam kako treba i zavoljela sam knjigu toliko da mi je vjerovatno postala jedna od dražih ikada. Čista genijalnost!

Polovne ili nove knjige?

Ovo je možda jedino pitanje koje se ponavlja iz prošlog posta ovog tipa i moj odgovor ostaje isti – nekako se to uvijek svede na nove.

Jesi li čitala neku knjigu Dena Brauna?

Ne. Pa ni Da Vinčijev kod.

Da li ti se nekada film dopao više od knjige?

U suštini, ne volim ta poređenja filmova i knjiga, ali mi nekako uvijek padne na pamet Parfem kada dođemo do ove tematike (pogotovo s onim svojim nevjerovatnim završetkom).

Da li si zbog neke knjige bila gladna, isključujući kuvare?

Sigurna sam da jesam, ali zaista ne mogu da se sjetim, a imam osjećaj da propuštam nešto baš očigledno.

Čiju ćeš preporuku za čitanje knjiga uvijek prihvatiti?

Čo’eka u mene. Zahvaljujući njemu, pročitala sam Stajnbekove Plodove gneva i O miševima i ljudima, pomenutog Remarka, Franzenovu Slobodu, Sabatov Otpor i još mnogo toga divnog.